STATUT MEÐUNARODNOG SUDA

(usvojen 25. maja 1993. Rezolucijom 827)
(izmjenjen i dopunjen 13. maja 1998. Rezolucijom 1166)
(izmjenjen i dopunjen 30. novembra 2000. Rezolucijom 1329)
(izmjenjen i dopunjen 17. maja 2002. Rezolucijom 1411)
(izmjenjen i dopunjen 19. maja 2003. Rezolucijom 1481)

---

Medunarodni sud za krivicno gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljnjem tekstu “Medunarodni sud”), osnovan od strane Savjeta bezbjednosti na osnovu poglavlja VII Povelje Ujedinjenih nacija, djeluje u skladu s odredbama ovog Statuta.

Medunarodni sud je nadležan da krivicno goni osobe odgovorne za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, u skladu s odredbama ovog Statuta.

Medunarodni sud je nadležan da krivicno goni osobe koje su pocinile ili naredile da se pocine teške povrede Ženevskih konvencija od 12. augusta 1949., odnosno sljedeca djela protiv osoba ili imovine zašticenih odredbama relevantne Ženevske konvencije:

Medunarodni sud je nadležan da krivicno goni osobe koje su prekršile zakone i obicaje ratovanja. Ta kršenja ukljucuju, ali nisu ogranicena na:

1. Medunarodni sud je nadležan da krivicno goni osobe koje su pocinile genocid definisan u stavu 2 ovog clana ili bilo koje od djela nabrojenih u stavu 3 ovog clana.

2. Genocid oznacava bilo koje od sljedecih djela, pocinjeno s namjerom da se u cijelosti ili djelimicno uništi neka nacionalna, etnicka, rasna ili vjerska grupa kao takva:

3. Kažnjiva su sljedeca djela:

Medunarodni sud je nadležan da krivicno goni osobe odgovorne za sljedeca krivicna djela kada su pocinjena u oružanom sukobu, bilo medunarodnog bilo unutrašnjeg karaktera, i usmjerena protiv bilo kojeg civilnog stanovništva:

Medunarodni sud ima nadležnost nad fizickim osobama u skladu s odredbama ovog Statuta.

1. Osoba koja je planirala, poticala, naredila, pocinila ili na drugi nacin pomogla i podržala planiranje, pripremu ili izvršenje krivicnog djela navedenog u clanovima 2 do 5 ovog Statuta individualno je odgovorna za to krivicno djelo.

2. Službeni položaj bilo koje optužene osobe, bilo da se radi o šefu države ili vlade ili o odgovornom državnom zvanicniku, ne oslobada takvu osobu krivicne odgovornosti niti ublažava kaznu.

3. Cinjenica da je neko od djela navedenih u clanovima 2 do 5 ovog Statuta pocinio podredeni ne oslobada njegovog nadredenog krivicne odgovornosti ako je nadredeni znao ili je bilo razloga da zna da se podredeni sprema pociniti takva djela ili da ih je vec pocinio, a nadredeni nije poduzeo nužne i razumne mjere da sprijeci takva djela ili kazni pocinioce.

4. Cinjenica da je optužena osoba postupala prema naredenju vlade ili nadredenog ne oslobada je krivicne odgovornosti, ali se može uzeti u obzir za ublažavanje kazne ako Medunarodni sud utvrdi da tako nalaže pravda.

Teritorijalna nadležnost Medunarodnog suda obuhvata teritoriju bivše Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, što ukljucuje njenu kopnenu površinu, zracni prostor i teritorijalne vode. Vremenska nadležnost Medunarodnog suda obuhvata razdoblje koje pocinje 1. januara 1991. godine.

1. Medunarodni sud i nacionalni sudovi uporedo su nadležni da krivicno gone osobe za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine.

2. Medunarodni sud ima primat nad nacionalnim sudovima. Medunarodni sud može u bilo kojoj fazi postupka formalno zatražiti od nacionalnih sudova da ustupe nadležnost Medunarodnom sudu u skladu s ovim Statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima Medunarodnog suda.

1. Nijednoj se osobi ne može suditi pred nacionalnim sudom za djela koja prema ovom Statutu predstavljaju teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava, a za koja joj je vec sudeno pred Medunarodnim sudom.

2. Osobi kojoj je pred nacionalnim sudom sudeno za djela koja predstavljaju teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava može se nakon toga suditi pred Medunarodnim sudom samo:

   1. ako je djelo za koje joj je sudeno okvalifikovano kao obicno krivicno djelo; ili

   2. ako postupak pred nacionalnim sudom nije bio nepristran ili nezavisan, ili je bio smišljen da optuženog zaštiti od medunarodne krivicne odgovornosti, ili ako krivicni postupak nije bio revnosno proveden.

3. Prilikom razmatranja kazne koja ce biti izrecena osobi osudenoj za krivicno djelo prema ovom Statutu, Medunarodni sud ce uzeti u obzir u kolikoj je mjeri vec izdržana eventualna kazna izrecena toj osobi od strane nacionalnog suda za isto djelo.

Medunarodni sud cine sljedeci organi:

1. Sudska vijeca su sastavljena od šesnaest stalnih nezavisnih sudija, medu kojima ne smije biti državljana iste države, i od najviše devet ad litem nezavisnih sudija odjednom, naimenovanih u skladu sa clanom 13 ter, stavom 2 Statuta, medu kojima ne smije biti državljana iste države.

2. Svako pretresno vijece sastoji se od troje stalnih sudija i najviše šest ad litem sudija odjednom. Svako pretresno vijece u koje su rasporedene ad litem sudije može se podijeliti u sekcije od po troje sudija, medu kojima su i stalne sudije i ad litem sudije. Sekcija pretresnog vijeca ima iste nadležnosti i odgovornosti koje po Statutu pripadaju pretresnom vijecu i donosi presudu u skladu s istim pravilima.

3. Sedam stalnih sudija su clanovi Žalbenog vijeca. Žalbeno vijece za pojedini žalbeni predmet cini pet njegovih clanova.

4. Osoba koja se u smislu uslova za clanstvo u vijecima Medunarodnog suda može smatrati državljaninom više od jedne države, smatrace se državljaninom one države u kojoj inace ostvaruje svoja gradanska i politicka prava.

Clan 13
Kvalifikacije sudija

Stalne i ad litem sudije moraju biti nepristrasne i cestite osobe visokih moralnih kvaliteta koje posjeduju kvalifikacije kakve su potrebne za izbor na najviše pravosudne položaje u zemlji iz koje dolaze. Prilikom odredivanja ukupnog sastava sudskih vijeca i sekcija pretresnih vijeca, dužna se pažnja posvecuje iskustvu sudija u krivicnom i medunarodnom pravu, ukljucujuci medunarodno humanitarno pravo i ljudska prava.

Clan 13 bis
Izbor stalnih sudija

1. Cetrnaest stalnih sudija Medunarodnog suda bira Generalna skupština sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeci nacin:

   1. generalni sekretar poziva države clanice Ujedinjenih nacija i države neclanice koje imaju stalne posmatracke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije;

   2. u roku od 60 dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti najviše dva kandidata cije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u clanu 13 Statuta, s tim da moraju imati razlicito državljanstvo i nijedan od njih ne smije biti državljanin iste države kao bilo koji od sudija clanova Žalbenog vijeca koji je izabran ili naimenovan za sudiju Medunarodnog suda za krivicno gonjenje lica odgovornih za genocid i druga teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na teritoriji Ruande i gradana Ruande odgovornih za genocid i druga takva kršenja pocinjena na teritoriji susjednih država izmedu 1. januara 1994. i 31. decembra 1994. (dalje u tekstu: Medunarodni sud za Ruandu) u skladu sa clanom 12 bis Statuta tog Suda;

   3. generalni sekretar prosljeduje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih nominacija Savjet bezbjednosti sastavlja popis sa najmanje dvadeset osam i najviše cetrdeset dva kandidata, vodeci brigu o tome da budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi;

   4. predsjedavajuci Savjeta bezbjednosti prosljeduje popis kandidata predsjedavajucem Generalne skupštine. Generalna skupština sa tog popisa bira cetrnaest stalnih sudija Medunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu vecinu glasova država clanica Ujedinjenih nacija i država neclanica koje imaju stalnu posmatracku misiju u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglasice se izabranim. U slucaju da dva kandidata istog državljanstva dobiju potrebnu vecinu glasova, izabranim ce se smatrati onaj koji je dobio veci broj glasova.

2. U slucaju ispražnjenog mjesta u sudskim vijecima medu stalnim sudijama koji su izabrani ili naimenovani u skladu s ovim clanom, nakon konsultacije sa predsjedavajucim Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, generalni sekretar na ispražnjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u clanu 13 Statuta.

3. Stalne sudije izabrane u skladu s ovim clanom biraju se na rok od cetiri godine. Uslovi službe su isti kao i za sudije Medunarodnog suda pravde. Sudije mogu biti ponovo izabrane.

1. Ad litem sudije Medunarodnog suda bira Generalna skupština sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeci nacin:

   1. generalni sekretar poziva države clanice Ujedinjenih nacija i države neclanice koje imaju stalne posmatracke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju ad litem sudije Medunarodnog suda;

   2. u roku od 60 dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti po cetiri kandidata cije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u clanu 13 Statuta, vodeci pritom racuna o pravilnoj zastupljenosti kandidata ženskog i muškog pola;

   3. generalni sekretar prosljeduje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih kandidatura Savjet bezbjednosti sastavlja popis sa najmanje pedeset cetiri kandidata, vodeci brigu da budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi, te imajuci na umu važnost ravnopravne geografske zastupljenosti;

   4. predsjedavajuci Savjeta bezbjednosti prosljeduje popis kandidata predsjedavajucem Generalne skupštine. Generalna skupština sa tog popisa bira dvadeset sedam ad litem sudija Medunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu vecinu glasova država clanica Ujedinjenih nacija i država neclanica koje imaju stalne posmatracke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglasice se izabranim;

   5. ad litem sudije se biraju na rok od cetiri godine. Ad litem sudije ne mogu biti ponovo izabrane.

2. Za vrijeme trajanja njihovog mandata, generalni sekretar ce po zahtjevu predsjednika Medunarodnog suda imenovati ad litem sudije u pretresna vijeca za jedno ili više sudenja tokom perioda koji ne može biti duži od tri godine. Prilikom podnošenja zahtjeva za imenovanje ad litem sudije, predsjednik Medunarodnog suda mora imati na umu kriterije iz clana 13 Statuta koji se odnose na sastav vijeca i sekcija pretresnih vijeca, odredbe stava 1 (b) i (c) ovog clana, te broj glasova koje je doticni ad litem sudija dobio u Generalnoj skupštini.

1. Tokom perioda na koji su imenovani da rade na Medunarodnom sudu, ad litem sudije:

   1. imaju iste uslove službe, mutatis mutandis, kao i stalne sudije Medunarodnog suda;

   2. imaju iste ovlasti kao i stalne sudije Medunarodnog suda, uz ograde navedene u stavu 2 ovog clana;

   3. imaju povlastice i imunitet, izuzeca i olakšice kakve su na raspolaganju sudijama Medunarodnog suda.

   4. imaju ovlasti da donose odluke u pretpretresnom postupku i u drugim predmetima, a ne samo onima koji su pred pretresnim vijecem u koje su rasporedeni.

2. Tokom perioda na koji su imenovani da rade na Medunarodnom sudu, ad litem sudije:

   1. nemaju pravo da biraju ni da budu birani za predsjednika Medunarodnog suda niti za predsjedavajuceg pretresnog vijeca shodno clanu 14 Statuta;

   2. nemaju ovlasti:

      1. da usvajaju pravila o postupku i dokazima u skladu sa clanom 15 Statuta. Oni ce, medutim biti konsultovani prije usvajanja tih pravila;

      2. da pregledaju optužnicu u skladu sa clanom 19 Statuta;

      3. da ucestvuju u konsultacijama sa predsjednikom u vezi s rasporedivanjem sudija u skladu sa clanom 14 Statuta, niti u vezi sa pomilovanjem ili ublažavanjem kazne u skladu sa clanom 28 Statuta.

1. Stalne sudije Medunarodnog suda biraju predsjednika iz svojih redova.

2. Predsjednik Medunarodnog suda je clan Žalbenog vijeca i predsjedava njegovim radom.

3. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Medunarodnog suda, predsjednik rasporeduje cetvoro stalnih sudija izabranih ili naimenovanih u skladu sa clanom 13 bis Statuta u Žalbeno vijece, a devetoro u pretresna vijeca.

4. Predsjednik Medunarodnog suda za Ruandu, u konsultaciji sa predsjednikom Medunarodnog suda, odreduje dvoje stalnih sudija Medunarodnog suda za Ruandu koji su izabrani ili naimenovani u skladu sa clanom 12 Statuta tog Medunarodnog suda za clanove Žalbenog vijeca i za stalne sudije Medunarodnog suda.

5. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama, predsjednik rasporeduje u pretresna vijeca ad litem sudije koje povremeno budu imenovane da rade na Medunarodnom sudu.

6. Sudija može raditi samo u onom vijecu u koje je rasporeden.

7. Stalne sudije svakog pretresnog vijeca iz svojih redova biraju predsjedavajuceg sudiju koji nadgleda cjelokupni rad tog pretresnog vijeca.

Sudije Medunarodnog suda usvajaju pravila o postupku i dokazima za vodenje pretpretresne faze postupka, sudenja i žalbenog postupka, prihvatanje dokaza, zaštitu žrtava i svjedoka i druga odgovarajuca pitanja.

1. Tužilac je odgovoran za istragu i krivicno gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine.

2. Tužilac djeluje nezavisno kao zasebni organ Medunarodnog suda. On ne smije tražiti ni primati upute ni od koje vlade niti bilo kojeg drugog izvora.

3. Tužilaštvo se sastoji od tužioca i drugog potrebnog kvalifikovanog osoblja.

4. Tužioca predlaže generalni sekretar, a imenuje Savjet bezbjednosti. Tužilac mora biti osoba visokih moralnih kvaliteta i posjedovati najviši stepen strucnosti i iskustva u vodenju istraga i krivicnog gonjenja u krivicnim predmetima. Tužilac ima mandat od cetiri godine i može biti ponovno izabran. Uslovi službe tužioca odgovaraju uslovima službe podsekretara Ujedinjenih nacija.

5. Osoblje tužilaštva imenuje generalni sekretar na preporuku tužioca.

1. Sekretarijat je odgovoran za administraciju i opsluživanje Medunarodnog suda.

2. Sekretarijat se sastoji od sekretara i drugog potrebnog osoblja.

3. Sekretara imenuje generalni sekretar Ujedinjenih nacija nakon savjetovanja s predsjednikom Medunarodnog suda. Sekretar ima mandat od cetiri godine i može biti ponovno izabran. Uslovi službe sekretara odgovaraju uslovima službe pomocnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

4. Osoblje sekretarijata imenuje generalni sekretar Ujedinjenih nacija na preporuku sekretara Medunarodnog suda.

1. Tužilac pokrece istrage ex officio ili na temelju informacija pribavljenih iz bilo kojeg izvora, posebno od vlada, organa Ujedinjenih nacija, meduvladinih i nevladinih organizacija. Tužilac mora procijeniti informacije koje je primio ili pribavio i odluciti postoje li dovoljne osnove za pokretanje postupka.

2. Tužilac je ovlašten da ispituje osumnjicene, žrtve i svjedoke, prikuplja dokaze i provodi istragu na licu mjesta. Prilikom obavljanja tih poslova tužilac može, kada je to prikladno, zatražiti pomoc relevantnih državnih vlasti.

3. Prilikom ispitivanja osumnjiceni ima pravo na pomoc pravnog zastupnika po vlastitom izboru, što ukljucuje pravo da mu se, ako nema dovoljno sredstava da je sam plati, dodijeli besplatna pravna pomoc, kao i neophodno prevodenje na jezik i s jezika koji govori i razumije.

4. Pošto je utvrdio da prima facie postoje osnove za to, tužilac priprema optužnicu koja sadrži sažet prikaz cinjenica i krivicno djelo ili djela za koja se optuženi tereti prema Statutu. Optužnica se dostavlja sudiji pretresnog vijeca.

1. Optužnicu pregledava sudija pretresnog vijeca kojem je ona dostavljena. Ako se uvjeri da je tužilac utvrdio da postoje osnove prima facie, sudija ce potvrditi optužnicu. Ako se u to ne uvjeri, optužnica se odbacuje.

2. Pošto se optužnica potvrdi, sudija može na zahtjev tužioca izdavati sudske naloge i naloge za hapšenje, pritvor, predaju ili transfer osoba, kao i sve druge naloge potrebne za vodenje sudenja.

1. Pretresna vijeca moraju osigurati da sudenje bude pravicno i ekspeditivno, te da se postupak vodi u skladu s pravilima o postupku i dokazima uz puno poštivanje prava optuženog i dužnu brigu o zaštiti žrtava i svjedoka.

2. Osoba protiv koje je potvrdena optužnica mora, na temelju sudskog naloga ili naloga za hapšenje Medunarodnog suda, biti pritvorena, odmah obaviještena o optužbama protiv nje i prebacena na Medunarodni sud.

3. Pretresno vijece ce procitati optužnicu, uvjeriti se da se poštuju prava optuženog, potvrditi da optuženi razumije optužnicu i uputiti optuženog da se izjasni o krivici. Pretresno vijece ce zatim utvrditi datum pocetka sudenja.

4. Pretres je javan osim kada pretresno vijece ne odluci zatvoriti pretres za javnost u skladu s pravilima o postupku i dokazima.

1. Sve su osobe ravnopravne pred Medunarodnim sudom.

2. Prilikom presudivanja o optužbama protiv njega optuženi ima pravo na pravicno i javno sudenje, uz ograde predvidene clanom 22 Statuta.

3. Optuženi se smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivica u skladu s odredbama ovog Statuta.

4. Prilikom presudivanja o svakoj optužbi protiv optuženog u skladu s ovim Statutom, optuženi ima, s punom ravnopravnošcu, pravo na sljedeca minimalna jamstva:

   1. da, na jeziku koji razumije, pravovremeno i detaljno bude obaviješten o prirodi i razlozima optužbi protiv njega;

   2. da ima odgovarajuce vrijeme i sredstva za pripremu obrane i komunikaciju s pravnim zastupnikom po vlastitom izboru;

   3. da mu se sudi bez nepotrebnog odgadanja;

   4. da mu se sudi u njegovoj prisutnosti i da se brani licno ili putem pravnog zastupnika po vlastitom izboru; da se, ako nema pravnog zastupnika, obavijesti o tom pravu; te da mu se, kad god to zahtijevaju interesi pravde, dodijeli pravni zastupnik, a da pritom ne snosi troškove odbrane ako za to nema dovoljno sredstava;

   5. da ispita, ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete, kao i da se svjedoci obrane dovedu i ispitaju pod istim uslovima kao i svjedoci koji ga terete;

   6. da ima besplatnu pomoc prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na Medunarodnom sudu;

   7. da ne bude primoran svjedociti protiv sebe ni priznati krivicu.

Medunarodni sud u svojim pravilima o postupku i dokazima osigurava zaštitu žrtava i svjedoka. Zaštitne mjere obuhvataju, ali nisu ogranicene na vodenje postupka in camera i zaštitu identiteta žrtava.

1. Pretresno vijece izrice presude i odmjerava kazne i sankcije osobama osudenim za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava.

2. Presuda se donosi odlukom vecine sudija pretresnog vijeca, a pretresno vijece je izrice javno. Presudu prati pismeno obrazloženje kojem se mogu dodati izdvojena ili razlicita mišljenja.

1. Krivicne sankcije koje izrice pretresno vijece ogranicene su na kaznu zatvora. Prilikom odredivanja kazne zatvora pretresno vijece imace u vidu opštu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bivše Jugoslavije.

2. Prilikom izricanja kazni, pretresna vijeca uzimaju u obzir faktore poput težine krivicnog djela i individualnih prilika osudenika.

3. Uz kaznu zatvora, pretresna vijeca mogu naložiti povrat eventualne imovine i imovinske koristi stecene kriminalnim postupanjem, ukljucujuci i sredstvima prisile, pravim vlasnicima.

1. Žalbeno vijece razmatra žalbe osoba koje su osudila pretresna vijeca i žalbe tužioca na sljedecim osnovama:

   1. greška u primjeni prava koja odluku cini nevažecom, ili

   2. greška u utvrdivanju cinjenicnog stanja zbog koje je došlo do neostvarenja pravde.

2. Žalbeno vijece može odluke pretresnih vijeca potvrditi, poništiti ili preinaciti.

    

Kad se otkrije nova cinjenica koja nije bila poznata u vrijeme postupka pred pretresnim vijecima ili žalbenim vijecem, a koja je mogla biti odlucujuci faktor prilikom donošenja odluke, osudenik ili tužilac mogu Medunarodnom sudu podnijeti prijedlog za preispitivanje presude.

Kazna zatvora izdržava se u državi koju Medunarodni sud odredi s popisa država koje su Savjetu bezbjednosti izrazile spremnost da prihvate osudene osobe. Kazna zatvora izdržava se u skladu s važecim pravnim propisima doticne države i pod nadzorom Medunarodnog suda.

Ako prema važecim pravnim propisima države u kojoj osudenik izdržava kaznu zatvora on ima pravo na pomilovanje ili ublažavanje kazne, ta država mora o tome obavijestiti Medunarodni sud. Predsjednik Medunarodnog suda, pošto se posavjetovao sa sudijama, donosi odluku na temelju interesa pravde i opštih pravnih nacela.

1. Države moraju saradivati s Medunarodnim sudom u istrazi i krivicnom gonjenju osoba optuženih za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava.

2. Države moraju bez nepotrebnog odgadanja udovoljiti svakom zahtjevu za pomoc ili nalogu koji je izdalo pretresno vijece, što ukljucuje ali nije ograniceno na sljedece:

   1. identifikovanje i pronalaženje osoba;

   2. uzimanje iskaza i dostavu dokaza;

   3. urucenje dokumenata;

   4. hapšenje ili pritvaranje osoba;

   5. predaju ili transfer optuženika na Medunarodni sud.

1. Konvencija o povlasticama i imunitetu Ujedinjenih nacija od 13. februara 1946. primjenjuje se na Medunarodni sud, sudije, tužioca i njegovo osoblje, te sekretara i njegovo osoblje.

2. Sudije, tužilac i sekretar uživaju povlastice i imunitet, izuzeca i druge olakšice koje se prema medunarodnom pravu dodjeljuju diplomatskim predstavnicima.

3. Osoblje tužioca i sekretara uživa povlastice i imunitet koji se daju službenicima Ujedinjenih nacija u skladu s clanovima V i VII Konvencije iz stava 1 ovog clana.

4. Sa svim drugim osobama, ukljucujuci optužene, cija je prisutnost potrebna u sjedištu Medunarodnog suda, postupace se na nacin koji je neophodan za ispravno funkcionisanje Medunarodnog suda.

Sjedište Medunarodnog suda je u Den Haagu.

Troškovi Medunarodnog suda podmiruju se iz redovnog budžeta Ujedinjenih nacija u skladu s clanom 17 Povelje Ujedinjenih nacija.

Radni jezici Medunarodnog suda su engleski i francuski.

Predsjednik Medunarodnog suda podnosi Savjetu bezbjednosti i Generalnoj skupštini godišnji izvještaj o radu Medunarodnog suda.

Tribunal-Statut međunarodnog suda