Dvadesetosma plenarna sjednica
Hag
Nizozemska

17. juli 2003.

(usvojen 11. februara 1994.)
(izmjenjen i dopunjen 5. maja 1994.)
(izmjenjen i dopunjen 4. oktobra 1994.)
(preraden 30. januara 1995.)
(izmjenjen i dopunjen 3. maja 1995.)
(izmjenjen i dopunjen 15. juna 1995.)
(izmjenjen i dopunjen 6. oktobra 1995.)
(izmjenjen i dopunjen 18. januara 1996.)
(izmjenjen i dopunjen 23. aprila 1996.)
(izmjenjen i dopunjen 25. juna i 5. jula 1996.)
(izmjenjen i dopunjen 3. decembra 1996.)
(izmjenjen i dopunjen 25. jula 1997.)
(preraden 20. oktobra i 12. novembra 1997.)
(izmjenjen i dopunjen 9. i 10. jula 1998.)
(izmjenjen i dopunjen 4. decembra 1998.)
(izmjenjen i dopunjen 25. februara 1999.)
(izmjenjen i dopunjen 2. jula 1999.)
(izmjenjen i dopunjen 17. novembra 1999.)
(izmjenjen i dopunjen 14. jula 2000.)
(izmjenjen i dopunjen 13. decembra 2000.)
(izmjenjen i dopunjen 12. aprila 2001.)
(izmjenjen i dopunjen 12. jula 2001.)
(izmjenjen i dopunjen 13. decembra 2001.)
(sadrži i IT/32/Rev.22/Corr.1)
(izmjenjen i dopunjen 23. aprila 2002.)
(izmjenjen i dopunjen 11. i 12. jula 2002.)
(izmjenjen i dopunjen 10. oktobra 2002.)
(izmjenjen i dopunjen 12. decembra 2002.)
(izmjenjen i dopunjen 21. jula 2003.)
(izmjenjen i dopunjen 17. jula 2003.)

Prvi dio
OPŠTE ODREDBE

Ovaj Pravilnik o postupku i dokazima, usvojen u skladu sa clanom 15 Statuta Medunarodnog suda, stupa na snagu 14. marta 1994.

(A) Osim ako kontekst ne odreduje drugacije, ovi termini se u Pravilniku koriste u sljedecem znacenju:

(B) U Pravilniku muški rod obuhvata ženski, a jednina obuhvata množinu, i obratno.

(A) Službeni jezici Medunarodnog suda su engleski i francuski.

(B) Optuženi ima pravo da se služi vlastitim jezikom.

(C) Sva lica koja pristupaju pred Medunarodni sud, osim branioca, a koja u dovoljnoj mjeri ne vladaju nijednim od dva službena jezika, mogu se služiti vlastitim jezikom.

(D) Branilac optuženog može da podnese molbu predsjedavajucem sudiji Vijeca da mu se dopusti upotreba jezika koji nije nijedan od dva službena jezika, niti jezik optuženog. Ako se takvoj molbi udovolji, Medunarodni sud snosi troškove usmenog i pismenog prevoda u visini koju utvrdi predsjednik, uzimajuci u obzir prava odbrane i interese pravde.

(E) Sekretar ce poduzeti sve što je potrebno da se osigura usmeni i pismeni prevod na službene jezike i s njih.

(F) U slucaju:

(i) da se od jedne od strana traži da preduzme neki korak u nekom odredenom roku nakon što je druga strana podnijela ili urucila neki dokument;

(ii) da je, u skladu s Pravilnikom, taj dokument podnesen na jeziku koji nije službeni jezik Medunarodnog suda,

taj rok ce se racunati tek od onog trenutka kad je strana koja treba da poduzme taj korak primila od sekretara prevod dokumenta na jedan od službenih jezika Medunarodnog suda.

Pretresno vijece može obavljati svoje dužnosti i van sjedišta Medunarodnog suda, ako to predsjednik odobri u interesu pravde.

(A) Kada jedna od strana, cim se za to ukaže prilika, uloži prigovor zasnovan na nepoštovanju Pravilnika ili propisa, pretresno vijece ce usvojiti prigovor ako utvrdi da je navodno nepoštovanje dokazano i da je prouzrokovalo znacajnu štetu toj strani.

(B) Kada se takav prigovor ne uloži cim se za to ukaže prilika nego kasnije, pretresno vijece može po vlastitoj procjeni usvojiti prigovor ako utvrdi da je navodno nepoštovanje dokazano i da je prouzrokovalo znacajnu štetu strani koja ulaže prigovor.

(C) Pretresno vijece ce u skladu sa ovim pravilom izreci onaj pravni lijek koji smatra primjerenim da bi se osiguralo poštivanje temeljnih nacela pravednosti.

(A) Prijedloge za izmjene i dopune Pravilnika mogu dati sudije, tužilac ili sekretar, a usvajaju se ako ih prihvati barem deset stalnih sudija na plenarnoj sjednici Medunarodnog suda na koju su pozvane sve sudije, kojima se uz poziv prilaže i obavijest o prijedlogu.

(B) Izmjene i dopune Pravilnika mogu se usvojiti i na drugi nacin, ako ih jednoglasno odobre stalne sudije.

(C) Prijedlozi za izmjene i dopune Pravilnika mogu se inace podnijeti u skladu s uputstvima za rad koje donosi predsjednik.

(D) Izmjene i dopune stupaju na snagu sedam dana nakon izdavanja službenog dokumenta Suda koji sadrži te izmjene i dopune, ali se nece primijeniti na nacin koji bi ugrozio prava optuženog ili osudenog ili osobe oslobodene optužbe u bilo kojem predmetu koji je u toku.

Engleska i francuska verzija Pravilnika su jednako mjerodavne. U slucaju nepoklapanja, prevladace verzija koja je više u duhu Statuta i Pravilnika.

Drugi dio
PRIMAT MEÐUNARODNOG SUDA

Pravilo 7 bis
Nepoštovanje obaveza

(A) Pored slucajeva na koje se primjenjuju pravilo 11, pravilo 13, pravilo 59 ili pravilo 61, ako su se pretresno vijece ili stalni sudija uvjerili da neka država nije ispoštovala svoju obavezu iz clana 29 Statuta koja se odnosi na bilo koji postupak koji se vodi pred tim pretresnim vijecem ili sudijom, tada to pretresno vijece ili sudija mogu informisati predsjednika, koji ce o tome obavijestiti Savjet bezbjednosti.

(B) Ako tužilac dokaže predsjedniku da neka država nije ispoštovala svoju obavezu iz clana 29 Statuta u vezi sa zahtjevom tužioca na osnovu pravila 8, pravila 39 ili pravila 40, predsjednik ce o tome obavijestiti Savjet bezbjednosti.

Ukoliko tužilac smatra da je krivicno djelo u nadležnosti Medunarodnog suda bilo ili jeste predmet istrage ili krivicnog postupka pred sudom bilo koje države, on može od te države zatražiti da mu proslijedi sve relevantne informacije u vezi s tim, a država mu te informacije mora smjesta dostaviti, u skladu sa clanom 29 Statuta.

Ukoliko kod takve istrage ili krivicnog postupka koji je pokrenut pred sudom neke države tužilac smatra:

(i) da je djelo koje je predmet istrage ili krivicnog postupka okvalifikovano kao obicno krivicno djelo;

(ii) da ne postoji nepristranost ili nezavisnost, ili da je svrha istrage ili postupka da se optuženi zaštiti od medunarodne krivicne odgovornosti, ili da se krivicni postupak ne vodi dovoljno revnosno;

(iii) da je meritum predmeta usko povezan s važnim cinjenicnim ili pravnim pitanjima koja mogu imati implikacije po istrage ili krivicne postupke pred Medunarodnim sudom, ili se na neki drugi nacin na njih odnosi,

tužilac može da predloži pretresnom vijecu koje odredi predsjednik da se uputi službeni zahtjev da taj sud ustupi nadležnost Medunarodnom sudu.

(A) Ako pretresno vijece koje razmatra prijedlog za ustupanje nadležnosti smatra da je, na osnovu bilo kojeg od razloga navedenih u pravilu 9, ustupanje potrebno, ono tada može izdati službeni zahtjev državi da sud te države ustupi nadležnost Medunarodnom sudu.

(B) Zahtjev za ustupanje nadležnosti ukljucuje i zahtjev da se rezultati istrage, te jedan primjerak sudskog spisa i presude, ako je vec izrecena, proslijede Medunarodnom sudu.

(C) Ako jedno pretresno vijece zatraži ustupanje nadležnosti Medunarodnom sudu svako daljnje sudenje ce se voditi pred nekim drugim pretresnim vijecem.

Ako u roku od šezdeset dana od dana kada je sekretar dostavio zahtjev za ustupanje nadležnosti državi u cijoj je nadležnosti pokrenut istražni ili krivicni postupak ta država ne dostavi odgovor koji ce uvjeriti pretresno vijece da je država poduzela ili poduzima odgovarajuce korake kako bi ispunila zahtjev, pretresno vijece može zatražiti od predsjednika da o tome obavijesti Savjet bezbjednosti.

(A) Ako je optužnica potvrdena, bez obzira na to da li je optuženi pod nadzorom Medunarodnog suda, predsjednik može imenovati pretresno vijece koje ce predmet proslijediti vlastima države:

(i) na teritoriji koje je krivicno djelo pocinjeno; ili

(ii) u kojoj je optuženi uhapšen.

kako bi doticne vlasti predmet odmah proslijedile nadležnom sudištu radi vodenja postupka.

(B) Pretresno vijece prepuštanje može naložiti proprio motu ili na zahtjev tužioca, nakon što je prethodno tužiocu, a po potrebi i optuženom, dao priliku da se izjasne.

(C) Pri donošenju odluke o prepuštanju predmeta kako je predvideno stavom (A), Pretresno vijece ce, u skladu sa Izjavom predsjedavajuceg Savjeta bezbjednosti S/PRST/202/21, imati u vidu težinu krivicnih djela koja se terete i nivo odgovornosti položaja optuženog.

(D) Po izdavanju naloga prema ovom pravilu:

(i) optuženi se, ako je pod nadzorom Medunarodnog suda, predaje vlastima doticne države;

(ii) Vijece može naložiti da zaštitne mjere za pojedine svjedoke ili žrtve ostaju na snazi;

(iii) tužilac je dužan da vlastima doticne države dostavi sve informacije o predmetu koje cijeni primjerenima, a posebno popratni materijal uz optužnicu;

(iv) tužilac može uputiti promatrace da u ime Tužilaštva prate postupak pred nacionalnim sudom.

(E) Pretresno vijece može izdati nalog za hapšenje optuženog, u kojem ce navesti u koju državu optuženog treba sprovesti radi sudenja.

(F) U bilo kojem trenutku nakon izdavanja naloga iz ovog pravila, a prije nego što nacionalni sud osudi ili oslobodi optuženog, pretresno vijece može, na molbu tužioca, a nakon što je vlastima doticne države dalo priliku da se izjasne, poništiti nalog i službeno zatražiti ustupanje nadležnosti u skladu s pravilom 10.

(G) Ukoliko pretresno vijece poništi nalog izdat prema ovom pravilu, pretresno vijece može službeno zatražiti od doticne države da optuženog prebaci u sjedište Medunarodnog suda, a država ce tome udovoljiti bez nepotrebnog odlaganja, u skladu sa clanom 29 Statuta. Pretresno vijece ili sudija mogu izdati i nalog za hapšenje optuženog.

U skladu sa clanom 10(2) Statuta, odluke sudova bilo koje države nisu obavezujuce za Medunarodni sud.

Kada predsjednik dobije pouzdane informacije koje upucuju na to da je pred sudom neke države protiv neke osobe pokrenut krivicni postupak za zlocin za koji joj je vec sudeno pred Medunarodnim sudom, pretresno vijece, primjenjujuci mutatis mutandis postupak predviden pravilom 10, izdaje nalog s obrazloženjem kojim od tog suda traži da trajno obustavi postupak. Ako taj sud to ne ucini, predsjednik može o tome obavijestiti Savjet bezbjednosti.

Prvo poglavlje: Sudije

(A) Prije stupanja na dužnost, svaki sudija daje sljedecu svecanu izjavu:

“Svecano izjavljujem da cu casno, vjerno, nepristrano i savjesno vršiti svoje dužnosti i koristiti svoja ovlaštenja kao sudija Medunarodnog suda za krivicno gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava pocinjena na podrucju bivše Jugoslavije od 1991”.

(B) Ovu izjavu potpisuje sudija u prisustvu generalnog sekretara Ujedinjenih nacija ili njegovog predstavnika, a ona se cuva u arhivu Medunarodnog suda.

(C) Sudija koji nastavlja s radom bez prekida nakon što mu istekne prethodni mandat ne daje novu izjavu.

(A) Sudija koji ima licni interes u predmetu ili koji s tim predmetom ima ili je imao ikakve veze koja bi mogla uticati na njegovu nepristranost ne smije da ucestvuje u sudenju ili žalbenom postupku u tom predmetu. On ce se u takvom slucaju povuci, a predsjednik ce imenovati drugog sudiju koji ce ga zamijeniti u postupku.

(B) Svaka od strana može zatražiti od predsjedavajuceg sudije pretresnog vijeca da se sudija tog vijeca izuzme i povuce iz prvostepenog ili žalbenog postupka iz gore navedenih razloga. Predsjedavajuci sudija ce saslušati mišljenje sudije cije se izuzece traži, te ce, ako je to potrebno, odluku o tome donijeti Kolegij. Ako Kolegij prihvati zahtjev, predsjednik imenuje drugog sudiju umjesto sudije koji je izuzet.

(C) Sudija Pretresnog vijeca koji pregleda optužnicu protiv optuženog u skladu sa clanom 19 Statuta i pravilima 47 ili 61 nije izuzet iz sastava pretresnog vijeca koje sudi tom optuženom. Taj sudija takode nije izuzet iz sastava Žalbenog vijeca ni troclanog žalbenog vijeca imenovanog na osnovu pravila 65(D) ili 72(E) da raspravlja o eventualnim žalbama u tom predmetu.

(D) (i) Nijedan sudija ne može da odlucuje ni o jednoj žalbi, niti da bude u sastavu troclanog žalbenog vijeca imenovanog u skladu s pravilom 65(D) ili 72(E) u predmetu u kojem je bio u sastavu pretresnog vijeca.

(ii) Nijedan sudija ne može da odlucuje o zahtjevu države za preispitivanje u skladu s pravilom 108 bis o stvari u kojoj je taj sudija bio u sastavu pretresnog vijeca cija odluka se preispituje.

(A) Ako

(i) zbog bolesti ili drugih hitnih licnih razloga, ili zbog razloga službenog posla za Sud, sudija nije u mogucnosti da nastavi da ucestvuje u vec zapocetom sudenju tokom razdoblja koje ce vjerovatno biti kratko, a

(ii) preostale sudije vijeca su uvjerene da je u interesu pravde da se tako postupi,

preostale sudije tog vijeca mogu naložiti da se sudenje u predmetu nastavi u odsustvu tog sudije tokom razdoblja od najviše pet radnih dana.

(B) Ako

(i) zbog bolesti ili drugih hitnih licnih razloga, ili zbog razloga službenog posla za Sud, sudija nije u mogucnosti da nastavi da ucestvuje u vec zapocetom sudenju tokom razdoblja koje ce vjerovatno biti kratko, a

(ii) preostale sudije tog vijeca nisu uvjerene da je u interesu pravde da se sudenje u predmetu nastavi u odsustvu tog sudije, onda

 

(a) preostale sudije tog vijeca mogu ipak obavljati one stvari za koje su uvjerene da je u interesu pravde da se obave, bez obzira na odsustvo tog sudije, i

(b) predsjedavajuci sudija može odgoditi nastavak sudenja.

(C) Ako sudija zbog smrti, bolesti, odlaska s Medunarodnog suda ili zato što nije ponovo izabran više ne može da ucestvuje u vec zapocetom sudenju tokom razdoblja koje ce vjerovatno biti duže od kratkotrajnog, predsjedavajuci sudija ce o tome obavijestiti predsjednika koji može imenovati drugog sudiju za taj predmet, te naložiti ili ponavljanje pretresa ili nastavak sudenja tamo gdje je prekinuto. Medutim, nakon što su održane uvodne rijeci predvidene pravilom 84, ili nakon što je pocelo izvodenje dokaza predvideno pravilom 85, nastavak postupka može se naložiti samo uz pristanak optuženog, osim u slucaju iz stava (D).

(D) Ako u okolnostima opisanim u zadnjoj recenici stava (C) optuženi uskrati pristanak, preostali sudije mogu ipak oduciti da nastave postupak pred pretresnim vijecem sa sudijom koji ce zamijeniti odsutnog sudiju, ako, uzevši u obzir sve okolnosti, jednoglasno ocijene da bi to bilo u interesu pravde. Na tu odluku bilo koja od strana može izjaviti žalbu direktno punom sastavu Žalbenog vijeca. Ako se žalba ne izjavi ili Žalbeno vijece potvrdi odluku pretresnog vijeca, predsjednik u postojeci sastav vijeca imenuje sudiju koji može postati clanom vijeca tek nakon što potvrdi da se upoznao sa spisom postupka. Prema odredbama ovog stava može se izvesti samo jedna zamjena.

(E) Žalbe predvidene stavom (D) podnose se u roku od sedam dana od dana kad je zavedena pobijana odluka. U slucaju da se odluka izrice usmeno, rok pocinje teci od dana izricanja usmene odluke, osim:

(i) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kad je odluka izrecena, u kojem slucaju ce rok poceti teci od dana kad strana koja je osporava bude obaviještena o usmenoj odluci; ili

(ii) ako je pretresno vijece najavilo da ce uslijediti pismena odluka, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kad je zavedena pismena odluka.

(F) U slucaju bolesti ili nepopunjenog mjesta ili u drugim slicnim okolnostima, predsjednik može, ukoliko je uvjeren da je u interesu pravde da se to ucini, ovlastiti vijece da vodi rutinske poslove, kao što je objavljivanje odluka, u odsustvu jednog ili više clanova vijeca.

Sudija koji odluci da podnese ostavku dostavlja je u pismenom obliku predsjedniku, koji je prosljeduje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.

(A) Sve sudije su ravnopravne u izvršavanju svojih pravosudnih funkcija, bez obzira na to kada su izabrani ili imenovani, starosnu dob ili rok službe.

(B) Predsjedavajuce sudije pretresnih vijeca imaju primat, i to po godinama starosti, iza predsjednika i potpredsjednika.

(C) Stalne sudije koje su izabrane ili imenovane u razlicito vrijeme imaju primat po datumu svog izbora ili imenovanja; sudije koje su izabrane ili imenovane istog dana imaju primat po godinama starosti.

(D) U slucaju reizbora, uzima se u obzir ukupan rok službe u svojstvu sudije Medunarodnog suda.

(E) Sudije ad litem imaju primat nakon stalnih sudija, a prema datumu svog imenovanja. Sudije ad litem imenovane istog dana imaju primat po godinama starosti.

Drugo poglavlje: Dužnosti predsjednika

(A) Predsjednik se bira na rok od dvije godine, ili na onaj kraci rok koji se podudara s trajanjem njegovog sudijskog mandata. Ponovo može biti izabran samo još jednom.

(B) Ako predsjednik prestane da bude clan Medunarodnog suda ili podnese ostavku prije isteka svog mandata, sudije ce izmedu sebe izabrati osobu koja ce ga naslijediti do isteka mandata.

(C) Predsjednik se bira vecinom glasova stalnih sudija koji sacinjavaju Sud. Ako nijedan od sudija ne dobije vecinu glasova, u drugom krugu se bira izmedu dvojice sudija koji su u prvom krugu dobili najveci broj glasova. U slucaju istog broja glasova u drugom krugu, izabranim se proglašava sudija koji ima primat u skladu sa pravilom 17.

(A) Predsjednik predsjedava svim plenarnim sjednicama Suda. Predsjednik koordinira rad Sudskih vijeca i nadzire rad Sekretarijata, te vrši sve druge funkcije koje su mu povjerene Statutom i Pravilnikom.

(B) Predsjednik može s vremena na vrijeme, posavjetovavši se prethodno s Kolegijem, sekretarom i tužiocem, izdavati uputstva za rad koja su u skladu sa Statutom i Pravilnikom, a u kojima se razraduju detaljni aspekti vodenja postupaka pred Medunarodnim sudom.

(A) Potpredsjednik se bira na rok od dvije godine, ili na onaj kraci rok koji se podudara s njegovim mandatom stalnog sudije. Potpredsjednik može ponovo biti izabran samo još jednom.

(B) Potpredsjednik može biti clan pretresnog ili Žalbenog vijeca.

(C) Stavovi (B) i (C) pravila 18 primjenjuju se mutatis mutandis i na potpredsjednika.

Osim u slucaju predvidenom pravilom 22(B), potpredsjednik obavlja dužnosti predsjednika u slucaju njegovog odsustva ili nemogucnosti obavljanja dužnosti.

(A) Ako ni predsjednik ni potpredsjednik ne ostanu na dužnosti ili nisu u mogucnosti da obavljaju dužnosti predsjednika, njih preuzima stariji stalni sudija odreden prema pravilu 17(C).

(B) Ako predsjednik nije u mogucnosti da obavlja dužnost predsjedavajuceg sudije Žalbenog vijeca, to vijece izabire jednog od svojih clanova za predsjedavajuceg sudiju.

(C) Predsjednik i potpredsjednik, ako su i dalje stalne sudije, nastavljaju obavljati svoje dužnosti po isteku svojih mandata sve dok se ne održe izbori za predsjednika i potpredsjednika.

Trece poglavlje: Unutrašnje funkcionisanje Medunarodnog suda

(A) Kolegij se sastoji od predsjednika, potpredsjednika i predsjedavajucih sudija pretresnih vijeca.

(B) Predsjednik se savjetuje s drugim clanovima Kolegija o svim bitnim pitanjima koja se ticu funkcionisanja Medunarodnog suda.

(C) Predsjednik se može savjetovati sa sudijama ad litem o pitanjima o kojima ce raspravljati Kolegij i može pozvati predstavnika sudija ad litem da prisustvuje sastancima Kolegija.

(D) Svaki sudija može skrenuti pažnju bilo kog clana Kolegija na pitanja koja po njegovom mišljenju treba da se razmotre na Kolegiju ili podnesu na plenarnoj sjednici Medunarodnog suda.

(E) Ako neki clan Kolegija nije u mogucnosti da obavlja bilo koju od funkcija Kolegija, nju ce preuzeti stariji sudija odreden prema pravilu 17.

(A) Koordinaciono vijece sastoji se od predsjednika, tužioca i sekretara.

(B) Da bi se ostvario zadatak Suda definisan Statutom, Koordinaciono vijece, imajuci u vidu odgovornosti i nezavisnost svakog od svojih clanova, osigurava koordinaciju aktivnosti tih triju organa Medunarodnog suda.

(C) Koordinaciono vijece sastaje se jednom mjesecno na inicijativu predsjednika. Clan Vijeca može u bilo kojem trenutku zatražiti održavanje dodatnih sastanaka. Sastancima predsjedava predsjednik.

(D) Potpredsjednik, zamjenik tužioca i zamjenik sekretara mogu ex officio predstavljati predsjednika, tužioca i sekretara.

(A) Rukovodni odbor sastoji se od predsjednika, potpredsjednika, jednog sudije kojeg sudije biraju na plenarnoj sjednici na mandat od jedne godine koji se može obnoviti, te sekretara, zamjenika sekretara i šefa opštih poslova.

(B) Rukovodni odbor pomaže predsjedniku u obavljanju njegovih funkcija definisanih pravilima 19 i 33, a posebno u vezi sa svim aktivnostima Sekretarijata koje se ticu administrativne i pravosudne podrške vijecima i sudijama. U tu svrhu, Rukovodni odbor koordinira pripremu i provedbu budžeta Medunarodnog suda, izuzev budžetskih stavki koje su specificne za aktivnosti Tužilaštva.

(C) Rukovodni odbor sastaje se dva puta mjesecno na inicijativu predsjednika. Dva clana mogu u bilo kojem trenutku zatražiti održavanje dodatnih sastanaka. Sastancima predsjedava predsjednik.

(D) U obavljanju svojih funkcija Rukovodni odbor se može poslužiti uslugama jednog ili više savjetnika ili strucnjaka.

Imajuci u vidu ogranicenja prava glasanja sudija ad litem navedena u clanu 13 quater Statuta, sudije na plenarnim sjednicama:

(i) biraju predsjednika i potpredsjednika;

(ii) usvajaju, mijenjaju i dopunjavaju Pravilnik;

(iii) usvajaju godišnji izvještaj predviden clanom 34 Statuta;

(iv) odlucuju o pitanjima koja se odnose na unutrašnje funkcionisanje vijeca i Medunarodnog suda;

(v) utvrduju ili nadziru uslove pritvora;

(vi) vrše svaku drugu funkciju predvidenu Statutom ili Pravilnikom.

(A) Datumi plenarnih sjednica Medunarodnog suda za sljedecu kalendarsku godinu obicno se utvrduju u julu svake godine.

(B) Predsjednik saziva druge plenarne sjednice na zahtjev najmanje devet stalnih sudija, a može ih sazvati i kad god to zahtijeva vršenje njegovih dužnosti u skladu sa Statutom ili Pravilnikom.

(A) Deset stalnih sudija tvore kvorum za svaku plenarnu sjednicu Medunarodnog suda.

(B) Uz izuzetke predvidene pravilima 6(A) i (B), te pravilom 18(C), odluke na plenarnim sjednicama Medunarodnog suda donose se vecinom glasova prisutnih sudija. U slucaju jednakog broja glasova, predsjednik ili sudija koji vrši dužnost predsjednika ima odlucujuci glas.

Cetvrto poglavlje: Vijeca

(A) Stalne sudije se redovito rotiraju izmedu pretresnih vijeca i Žalbenog vijeca. Pri rotaciji ce se uzeti u obzir efikasno rješavanje predmeta.

(B) Sudije ce zauzeti svoje mjesto u novom vijecu cim predsjednik to bude smatrao za shodno, imajuci u vidu rješavanje predmeta kod kojih je sudenje vec u toku.

(C) Predsjednik može u svakom trenutku privremeno rasporediti clana pretresnog ili Žalbenog vijeca u neko drugo vijece.

(A) Nakon što od tužioca primi optužnicu koju treba pregledati, sekretar ce se posavjetovati s predsjednikom koji ce za pregled optužnice odrediti jednog od stalnih sudija iz pretresnih vijeca.

(B) Predsjednik u konsultaciji sa sudijama pravi raspored kojim se jedan od stalnih sudija odreduje za dežurnog sudiju na period od sedam dana. Dežurni sudija je na raspolaganju u svako vrijeme, ukljucujuci i vrijeme van redovnog radnog vremena Sekretarijata, kako bi rješavao zahtjeve predvidene stavovima (C) i (D), ali može odbiti da rješava bilo koji zahtjev van redovnog radnog vremena Sekretarijata ako se nije uvjerio u njegovu hitnost. Raspored dežurnih sudija objavljuje sekretar.

(C) Svi podnesci u predmetu koji još nije dodijeljen nekom od vijeca, osim pregleda optužnica, dostavljaju se dežurnom sudiji. U slucajevima zajednickih optužnica, podnesci koji se odnose samo na optuženog koji nije pod nadzorom Medunarodnog suda, osim zahtjeva za izmjenu ili povlacenje dijela optužnice u skladu sa pravilom 50 ili pravilom 51, dostavljaju se dežurnom sudiji bez obzira na to što je taj predmet vec dodijeljen nekom pretresnom vijecu u odnosu na neke ili sve suoptužene tog optuženog. Prilikom rješavanja zahtjeva iz ovog pravila dežurni sudija postupa na osnovu pravila 54.

(D) Kad je predmet vec dodijeljen pretresnom vijecu:

(i) ako je podnesak dostavljen van redovnog radnog vremena Sekretarijata, podnesak ce rješavati dežurni sudija ako se uvjerio u njegovu hitnost;

(ii) ako je podnesak dostavljen unutar redovnog radnog vremena Sekretarijata, a Pretresno vijece nije dostupno, podnesak ce rješavati dežurni sudija ako se uvjerio u njegovu hitnost ili da je zbog drugih razloga primjereno tako postupiti u odsustvu Pretresnog vijeca.

U tom slucaju Sekretarijat mora kopiju zahtjeva i svih naloga i odluka koje je dežurni sudija izdao u vezi s tim zahtjevom uruciti vijecu kojem je predmet dodijeljen.

(E) Za vrijeme sudskog raspusta, bez obzira na to kojeg je vijeca clan, pored podnesaka podnesenih u skladu sa stavom (D) ovog pravila, dežurni sudija može:

(i) donositi odluke o privremenom pritvaranju u skladu s pravilom 40 bis;

(ii) voditi prvo stupanje optuženog pred sud u skladu s pravilom 62.

Sekretarijat ce kopiju svih naloga i odluka koje je s tim u vezi izdao dežurni sudija uruciti vijecu kojem je predmet dodijeljen.

(F) Odredbe ovog pravila primjenjuju se mutatis mutandis na podneske upucene Žalbenom vijecu.

Vijeca donose odluke iza zatvorenih vrata, a njihovo vijecanje ostaje tajno.

Peto poglavlje: Sekretarijat

Predsjednik ce zatražiti mišljenje stalnih sudija o kandidatima za mjesto sekretara prije nego što se posavjetuje s generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija u skladu sa clanom 17(3) Statuta.

Nakon savjetovanja s Kolegijem, sekretar preporucuje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija kandidata za zamjenika sekretara i ostalo osoblje Sekretarijata.

(A) Prije preuzimanja dužnosti, sekretar daje sljedecu izjavu pred predsjednikom:

“Svecano izjavljujem da cu povjerene mi dužnosti sekretara Medunarodnog suda za krivicno gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava na podrucju bivše Jugoslavije od 1991. izvršavati odano, povjerljivo i savjesno, te da cu se u potpunosti pridržavati svih odredbi Statuta i Pravilnika o postupku i dokazima Medunarodnog suda.”

(B) Prije preuzimanja dužnosti, zamjenik sekretara daje slicnu izjavu pred predsjednikom.

(C) Svaki clan osoblja Sekretarijata daje slicnu izjavu pred sekretarom.

(A) Sekretar pomaže u radu vijeca, plenarnih sjednica Medunarodnog suda, sudija i tužioca. On je odgovoran za administraciju i pružanje usluga Sudu, i služi kao njegov komunikacijski kanal, pri cemu je u nadležnosti predsjednika.

(B) Prilikom obavljanja svojih dužnosti sekretar se može usmeno i pismeno obratiti predsjedniku ili vijecima o svakom pitanju koje proizlazi iz konteksta konkretnog predmeta, a koje utice ili može uticati na obavljanje njegovih dužnosti, ukljucujuci sprovodenje sudskih odluka, uz dostavljanje obavijesti stranama kada je to potrebno.

(C) Sekretar o svojim aktivnostima redovno izvještava sudije na plenarnim sjednicama i tužioca.

(A) Zamjenik sekretara obavlja funkcije sekretara kad je ovaj odsutan ili nije u mogucnosti da obavlja svoj posao ili kad ga sekretar za to ovlasti.

(B) Zamjenik sekretara, posavjetovavši se s predsjednikom, posebno:

(i) vodi i upravlja Odjelom za pravnu podršku vijecima, a posebno, u saradnji s administrativnim službama Sekretarijata, zamjenik sekretara nadgleda dodjelu odgovarajucih resursa vijecima kako bi ona mogla ostvariti svoje zadatke;

(ii) poduzima sve odgovarajuce mjere da bi se izvršile odluke vijeca i sudaca, a posebno krivicne sankcije i kazne;

(iii) donosi preporuke u vezi sa zadacima Sekretarijata koji uticu na pravosudnu djelatnost Medunarodnog suda.

(A) U nadležnosti sekretara osniva se Služba za žrtve i svjedoke cije kvalifikovano osoblje:

(i) predlaže zaštitne mjere za žrtve i svjedoke u skladu sa clanom 22 Statuta;

(ii) pruža tim osobama strucne savjete i podršku, narocito u slucajevima silovanja i seksualnog delikta.

(B) Pri izboru osoblja, dužna pažnja ce se posvetiti zapošljavanju kvalifikovanih žena.

Osim u slucajevima gdje se vodi kompletan zapisnik u skladu s pravilom 81, sekretar ili osoblje Sekretarijata koje on odredi vodi zapisnik s plenarnih sjednica Suda i sa zasjedanja vijeca, osim prilikom vijecanja iza zatvorenih vrata.

Sekretar vodi knjigu evidencije u koju se unose sve pojedinosti svakog predmeta pred Sudom, ukoliko ne postoji uputstvo za rad, izdato u skladu s pravilom 19, ili neki drugi nalog sudije ili vijeca da se neki dokument ili informacija ne smiju objaviti. Knjiga evidencije je dostupna javnosti.

Šesto poglavlje: Tužilac

(A) Tužilac obavlja sve dužnosti predvidene Statutom i to u skladu s Pravilnikom i propisima koje je sam donio, a koji su u skladu sa Statutom i Pravilnikom. O svakoj navodnoj nedosljednosti u propisima izvještava se Kolegij, cije mišljenje tužilac mora poštovati.

(B) Pripadnici osoblja Tužilaštva koje tužilac ovlasti, kao i svaka osoba koja djeluje po njegovim uputstvima, mogu izvršavati njegova ovlaštenja i dužnosti.

(A) Tužilac preporucuje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija kandidata za mjesto zamjenika tužioca.

(B) Zamjenik tužioca vrši dužnosti tužioca ako je ovaj odsutan ili sprijecen da djeluje, ili ako tužilac izda izricita uputstva u tom smislu.

Prvo poglavlje: Istrage

Pri vodenju istraga, tužilac može da:

(i) poziva i ispituje osumnjicene, žrtve i svjedoke, te bilježi njihove izjave, prikuplja dokazni materijal i vrši uvidaje;

(ii) preduzima druge radnje koje mogu da budu potrebne za okoncanje istrage, pripremu i vodenje krivicnog postupka, ukljucujuci i preduzimanje posebnih mjera za zaštitu potencijalnih svjedoka i osoba koje pružaju informacije;

(iii) zatraži, u tu svrhu, pomoc od relevantnih državnih organa vlasti i medunarodnih tijela, ukljucujuci i Medunarodnu organizaciju kriminalisticke policije (INTERPOL); i

(iv) zatraži od pretresnog vijeca ili sudije da izda sve potrebne naloge.

U hitnim slucajevima, tužilac može od bilo koje države zatražiti da:

(i) privremeno uhapsi osumnjicenog ili optuženog;

(ii) zaplijeni materijalne dokaze;

(iii) preduzme sve potrebne mjere da bi se sprijecio bijeg osumnjicenog ili optuženog, povreda ili zastrašivanje žrtve ili svjedoka, ili uništenje dokaza.

Država od koje je to zatraženo mora to smjesta izvršiti, u skladu sa clanom 29 Statuta.

(A) Pri vodenju istrage, tužilac može dostaviti sekretaru zahtjev za dovodenje i privremeno pritvaranje osumnjicenog u prostorije pritvorske jedinice Medunarodnog suda, kako bi sudija, odreden prema pravilu 28, izdao odgovarajuci nalog. U zahtjevu se navode osnove za njegovo podnošenje, te privremene optužbe i sažetak materijala na koji se tužilac oslanja, osim ako tužilac želi samo da ispita osumnjicenog.

(B) Sudija ce naložiti dovodenje i privremeno pritvaranje osumnjicenog ako su ispunjeni sljedeci uslovi:

(i) tužilac je zatražio od države da privremeno uhapsi osumnjicenog, u skladu sa pravilom 40, ili su ga državne vlasti vec pritvorile;

(ii) saslušavši tužioca, sudija smatra da postoje pouzdani i konzistentni materijali koji ukazuju na mogucnost da je osumnjiceni pocinio krivicno djelo iz nadležnosti Medunarodnog suda;

(iii) sudija smatra da je privremeni pritvor neophodna mjera da bi se sprijecio bijeg osumnjicenog, povreda ili zastrašivanje žrtve ili svjedoka ili uništenje dokaza, ili je iz drugih razloga neophodan za provodenje istrage.

(C) Nalog za dovodenje i privremeni pritvor osumnjicenog mora da nosi potpis sudije i pecat Medunarodnog suda. U nalogu se navodi osnova zahtjeva koji je podnio tužilac u skladu sa stavom (A), ukljucujuci i privremene optužbe, te na osnovu cega sudija izdaje nalog, u smislu stava (B). U nalogu se takode odreduje pocetni vremenski rok za privremeni pritvor osumnjicenog, a u prilogu se dostavljaju prava osumnjicenog, navedena u ovom pravilu i u pravilima 42 i 43.

(D) Privremeni pritvor osumnjicenog odreduje se u trajanju od najviše trideset dana od dana dovodenja osumnjicenog do sjedišta Medunarodnog suda. Po isteku tog perioda, na zahtjev tužioca i ukoliko to zahtijeva istraga, sudija koji je izdao nalog ili drugi stalni sudija istog Pretresnog vijeca može odluciti, saslušavši inter partes tužioca i osumnjicenog uz kojeg je njegov branilac, da produži pritvor za najviše trideset dana. Po isteku tog produžetka, a na zahtjev tužioca, sudija koji je izdao nalog ili drugi stalni sudija istog Pretresnog vijeca može odluciti, saslušavši inter partes tužioca i osumnjicenog uz kojeg je njegov branilac, da produži pritvor za daljnji period od najviše trideset dana, ako to zahtijevaju posebne okolnosti. Ukupno trajanje pritvora ni u kom slucaju ne smije biti duže od devedeset dana, po isteku kojih se, ako optužnica nije potvrdena niti je potpisan nalog za hapšenje, osumnjiceni pušta na slobodu, odnosno predaje vlastima države od koje je zatražen.

(E) Odredbe pravila 55(B) do 59bis primjenjuju se mutatis mutandis i na izvršenje naloga za dovodenje i naloga za privremeni pritvor koji se odnose na osumnjicene.

(F) Nakon dovodenja u sjedište Medunarodnog suda, osumnjiceni u prisustvu svog branioca bez odlaganja pristupa pred sudiju koji je izdao nalog, ili drugog stalnog sudiju istog pretresnog vijeca, koji ce osigurati poštovanje prava osumnjicenog.

(G) Za vrijeme pritvora, tužilac i osumnjiceni ili njegov branilac mogu pretresnom vijecu ciji je sudija koji je izdao nalog clan podnositi sve podneske koji se odnose na ispravnost privremenog pritvora ili na puštanje osumnjicenog na slobodu.

(H) Pravila koja se odnose na pritvor optuženog primjenjuju se mutatis mutandis i na privremeni pritvor osoba u skladu s ovim pravilom, s tim da i dalje vrijedi stav (D).

Ukoliko odredbama pravila 81 nije drugacije predvideno, tužilac je odgovoran za cuvanje, pohranjivanje i osiguranje informacija i fizickih materijala pribavljenih u toku istraga do njihovog formalnog uvrštenja u dokaze.

(A) Osumnjiceni kojeg tužilac bude ispitivao ima sljedeca prava, o kojima tužilac mora da ga obavijesti prije ispitivanja na jeziku koji osumnjiceni govori i razumije:

(i) pravo na branioca po vlastitom izboru ili na besplatnu pravnu pomoc koja ce mu biti dodijeljena ako nema materijalnih sredstava da je sam plati;

(ii) pravo na besplatnu pomoc prevodioca ako ne razumije niti govori jezik na kojem se vrši ispitivanje;

(iii) pravo da ne daje nikakve izjave, i pravo da bude upozoren da ce svaka izjava koju bude dao biti zabilježena i da može biti korištena kao dokaz.

(B) Ispitivanje osumnjicenog se ne vodi bez prisustva branioca, osim ako se osumnjiceni nije dobrovoljno odrekao svog prava na branioca. Ako se osumnjiceni odrekao tog prava, a kasnije ipak izrazi želju da ima branioca, ispitivanje se odmah prekida i nastavlja se tek kada osumnjiceni angažuje branioca ili mu se on dodijeli.

Kad god tužilac ispituje osumnjicenog, to se ispitivanje snima na audio ili video traku, u skladu sa sljedecom procedurom:

(i) osumnjiceni ce na jeziku koji govori i razumije biti obaviješten da se ispitivanje snima na audio ili video traku;

(ii) u slucaju prekida u ispitivanju, ta cinjenica, kao i vrijeme kad je do prekida došlo, zabilježit ce se prije prekida snimanja na audio ili video traku, a zabilježit ce se i vrijeme kada je ispitivanje nastavljeno;

(iii) po završetku ispitivanja, osumnjicenom ce se dati prilika da pojasni sve što je rekao i da doda šta god želi da doda, i zabilježice se vrijeme kad je ispitivanje završeno;

(iv) kopija snimljene trake, ili, ako je korišteno više uredaja za snimanje, jedna od originalnih snimljenih traka dostavit ce se osumnjicenom;

(v) nakon što je, ako je to potrebno, napravljena jedna kopija trake, originalna snimljena traka ili jedna od originalnih traka bice zapecacena u prisustvu osumnjicenog, uz potpis tužioca i osumnjicenog; i

(vi) ako osumnjiceni postane optuženi, izradice se transkript trake.

Drugo poglavlje: Branioci

(A) Branilac koga angažuje osumnjiceni ili optuženi dostavice što je moguce prije svoju punomoc sekretaru. Osim u slucajevima gdje je vijece donijelo odluku po pravilu 46 ili 77, smatrace se da je branilac kvalifikovan da zastupa osumnjicenog ili optuženog ako se sekretar uvjerio da on ima dozvolu za advokatsku praksu u nekoj državi ili da je profesor prava na univerzitetu, govori jedan od dva radna jezika Suda i clan je udruženja advokata koji djeluju pred Medunarodnim sudom priznatog od strane sekretara Suda.

(B) Na zahtjev osumnjicenog ili optuženog i kad je to u interesu pravde, sekretar može prihvatiti branioca koji ne govori niti jedan od dva radna jezika Suda, ali govori maternji jezik osumnjicenog ili optuženog. Sekretar može odrediti uslove koje smatra primjerenim. Osumnjiceni ili optuženi može se na odluku sekretara žaliti predsjedniku.

(C) U vršenju svojih dužnosti, branioci su dužni da poštuju odgovarajuce odredbe Statuta, Pravilnika, Pravilnika o pritvoru i svih drugih pravila ili propisa koje je donio Medunarodni sud, Sporazuma sa zemljom-domacinom, Profesionalnog kodeksa branilaca, te pravila i etiku svoje profesije, kao i relevantne odredbe Uputstva o dodjeljivanju branioca koje donosi sekretar, a odobravaju stalni sudije.

(D) Kao pomoc predsjedniku i sekretaru u svim pitanjima vezanim za branioce osniva se Savjetodavni odbor. Clanovi odbora biraju se medu predstavnicima strucnih udruženja i braniocima koji postupaju pred Medunarodnim sudom. Oni moraju imati priznato profesionalno pravno iskustvo. U sastavu Savjetodavnog odbora moraju biti zastupljeni razliciti pravni sistemi. Strukturu i djelokrug Savjetodavnog odbora odreduje sekretar Uputstvom.

(A) Kad god to zahtijevaju interesi pravde, osumnjicenima i optuženima koji nemaju sredstava da plate branioca, branilac ce se dodijeliti. Dodjela se obavlja u skladu sa postupkom ustanovljenim u Uputstvu koje donosi sekretar a odobravaju stalne sudije.

(B) Sekretar vodi popis advokata koji su, osim što ispunjavaju uslove navedene u pravilu 44, pokazali da imaju odgovarajuce iskustvo u krivicnom i/ili medunarodnom pravu te su izrazili spremnost da ih Sud dodijeli bilo kojoj osobi pritvorenoj po ovlaštenju Suda koja nema sredstava da plati pravnog zastupnika.

(C) U odredenim okolnostima, na zahtjev osobe koja nema sredstava da plati branioca, sekretar može dodijeliti branioca cije se ime ne nalazi na popisu ali koji inace zadovoljava uslove iz pravila 44.

(D) Ako zahtjev bude odbijen, osumnjiceni ili optuženi može podnijeti novi zahtjev sekretaru.

(E) Sekretar u dogovoru sa stalnim sudijama utvrduje kriterije za placanje usluga dodijeljenog branioca.

(F) Osobi kojoj je dodijeljen branilac, a za koju se naknadno utvrdi da joj ne nedostaju sredstva da plati branioca, vijece može izdati nalog za povrat troškova branioca.

(G) Osumnjiceni ili optuženi koji odluci da se sâm brani o tome odmah pismeno obavještava sekretara.

Pravila 44 i 45 primjenjuju se na svaku osobu pritvorenu po ovlaštenju Medunarodnog suda.

(A) (i) Vijece može, nakon upozorenja, odbiti da dâ rijec braniocu ako je po mišljenju vijeca njegovo ponašanje nedolicno, uvredljivo ili na drugi nacin ometa uredno odvijanje postupka.

(ii) Vijece takode može odluciti da branilac više ne ispunjava uslove za zastupanje osumnjicenog ili optuženog pred Medunarodnim sudom u skladu sa pravilom 44 i 45.

(B) Sudija ili vijece takode mogu, uz odobrenje predsjednika, o nedolicnom ponašanju branioca obavijestiti strucno udruženje nadležno za profesionalno ponašanje advokata u državi u kojoj je ovlašten da vrši praksu, ili, ako se radi o profesoru koji se inace ne bavi advokatskom praksom, obavijestiti upravno tijelo univerziteta na kojem radi.

(C) Pored sankcija predvidenih pravilom 46, vijece može braniocu izreci sankcije u slucaju kada branilac dostavi podnesak, ukljucujuci preliminarni podnesak, koji je po mišljenju tog vijeca podnesen obijesno ili predstavlja zloupotrebu postupka. Te sankcije mogu ukljucivati neplacanje, u cijelosti ili djelimicno, naknade za taj podnesak i/ili s njim skopcanih troškova.

(D) Sekretar, pod nadzorom predsjednika, objavljuje Profesionalni kodeks branilaca i nadgleda njegovu primjenu.

Prvo poglavlje: Optužnice

(A) Optužnicu podignutu u skladu sa sljedecim postupkom pregleda sudija koji je odreden u tu svrhu u skladu sa pravilom 28.

(B) Ako se tokom istrage tužilac uvjeri da postoji dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je osumnjiceni pocinio zlocin koji je u nadležnosti Suda, on sastavlja i sekretaru dostavlja optužnicu s popratnim materijalom, koju treba da potvrdi jedan od sudija.

(C) U optužnici se navode ime i ostali podaci o osumnjicenom i sažet prikaz cinjenica iz predmeta kao i krivicnog djela za koje se osumnjiceni tereti.

(D) Sekretar upucuje optužnicu i popratni materijal sudiji odredenom za to, koji tužioca obavještava o datumu odredenom za potvrdu optužnice.

(E) Sudija koji potvrduje optužnicu proucava svaku od tacaka optužnice i sav popratni materijal koji mu je dostavio tužilac kako bi utvrdio, primjenjujuci pri tom norme sadržane u clanu 19, stavu 1 Statuta, da li postoji temelj za osnovanu sumnju protiv osumnjicenog.

(F) Sudija koji pregledava optužnicu može da:

(i) zatraži od tužioca da dostavi dodatne materijale za neku ili sve tacke optužnice, ili da poduzme sve dalje mjere koje se cine odgovarajucim;

(ii) potvrdi sve tacke;

(iii) odbaci sve tacke;

(iv) odgodi pregled optužnice kako bi tužiocu dao priliku da izmijeni optužnicu.

(G) Sekretar cuva onakvu optužnicu kakvu je potvrdio sudija i izraduje ovjerene kopije s pecatom Medunarodnog suda. Ako optuženi ne razumije nijedan od službenih jezika suda, a jezik koji on razumije je poznat sekretaru, takode se izraduje i prevod optužnice na taj jezik, koji onda sacinjava sastavni dio svake ovjerene kopije optužnice.

(H) Nakon potvrde nekih ili svih tacaka optužnice,

(i) sudija može izdati nalog za hapšenje, u skladu sa pravilom 55(A), te bilo koji drugi nalog, u skladu sa clanom 19 Statuta;

(ii) osumnjiceni stice status optuženog.

(I) Odbacivanje neke tacke optužnice ne sprecava tužioca da naknadno podigne izmijenjenu i dopunjenu optužnicu utemeljenu na djelima na kojima se zasnivala odbacena tacka, ukoliko priloži dodatne dokaze.

Protiv osoba optuženih za ista ili razlicita krivicna djela pocinjena tokom iste transakcije može da se podigne jedna optužnica i vodi jedinstven sudski postupak.

Jedna optužnica može da obuhvata dva ili više krivicnih djela, ako niz djela koja su pocinjena zajedno tvore jednu transakciju i ako je ta krivicna djela pocinio isti optuženi.

(A) (i) Tužilac može izmijeniti optužnicu:

(a) bez dopuštenja, u bilo kojem casu prije nego što je optužnica potvrdena;

(b) izmedu potvrde optužnice i dodjeljivanja predmeta pretresnom vijecu, uz dopuštenje sudije koji je potvrdio optužnicu ili sudije kojeg je odredio predsjednik; te

(c) nakon što je predmet dodijeljen pretresnom vijecu, uz dopuštenje tog pretresnog vijeca ili sudije tog pretresnog vijeca, nakon što su saslušane strane.

(ii) Nakon što je predmet dodijeljen pretresnom vijecu izmijenjenu optužnicu nije potrebno potvrditi.

(iii) Pravila 47(D) i 53bis primjenjuju se mutatis mutandis na izmijenjenu optužnicu.

(B) Ako izmijenjena optužnica sadrži nove optužbe, a optuženi je vec stupio pred sudiju ili pretresno vijece u skladu s pravilom 62, novo stupanje pred sud održava se cim to bude prakticno izvodljivo kako bi se optuženom dala prilika da se izjasni o krivici po novim optužbama.

(C) Optuženom se daje rok od dodatnih trideset dana za ulaganje preliminarnih podnesaka u skladu s pravilom 72 u vezi s novim optužbama, a datum pocetka sudenja po potrebi može da se odgodi kako bi se osiguralo dovoljno vremena za pripremu odbrane.

(A) Tužilac može povuci optužnicu:

(i) prije nego što je potvrdena, u bilo kom trenutku bez posebnog odobrenja;

(ii) nakon potvrdivanja optužnice a prije nego što je predmet dodijeljen pretresnom vijecu, uz dopuštenje sudije koji je potvrdio optužnicu ili sudije kojeg imenuje predsjednik; i

(iii) nakon što je predmet dodijeljen pretresnom vijecu, podnošenjem zahtjeva tom pretresnom vijecu u skladu sa pravilom 73.

(B) O povlacenju optužnice odmah moraju da se obavijeste osumnjiceni ili optuženi i branilac osumnjicenog ili optuženog.

Ako pravilo 53 ne odreduje drugacije, optužnica se, nakon što je potvrdi sudija ili pretresno vijece, daje na uvid javnosti.

(A) U izuzetnim okolnostima sudija ili pretresno vijece mogu u interesu pravde naložiti da se bilo koji dokumenti ili informacije do daljnjeg ne daju javnosti na uvid.

(B) Pri potvrdivanju optužnice, sudija može, nakon što se posavjetovao s tužiocem, naložiti da se optužnica ne objavljuje dok ne bude urucena optuženom, odnosno svim optuženim u slucaju da se radi o više osoba optuženih u zajednickoj optužnici.

(C) Sudija ili pretresno vijece mogu nakon savjetovanja s tužiocem takode naložiti da se ne objavi optužnica, ili dio optužnice, ili svi ili neki dokumenti ili informacije, ili samo neki njihov dio, ako su se uvjerili da je izdavanje takvog naloga potrebno da bi se ispunile odredbe nekog od pravila, ili da se zaštite povjerljive informacije do kojih je došao tužilac, ili ako je to na bilo koji drugi nacin u interesu pravde.

(D) Bez obzira na stavove (A), (B) i (C), tužilac može optužnicu ili jedan njen dio objelodaniti državnim vlastima ili nekim drugim odgovarajucim vlastima ili medunarodnom tijelu, kad smatra da je to potrebno kako bi se sprijecio gubitak prilike da se osigura moguce hapšenje optuženog.

(A) Optužnica se licno urucuje optuženom u trenutku privodenja ili cim to bude izvodljivo nakon tog trenutka.

(B) Optužnica se licno urucuje optuženom tako što mu se daje primjerak optužnice ovjeren u skladu sa pravilom 47(G).

Drugo poglavlje: Sudski nalozi

Na zahtjev bilo koje strane ili proprio motu, sudija ili pretresno vijece mogu izdavati naloge, sudske pozive, subpoene, naloge za hapšenje i dovodenje i druge naloge koji su potrebni za vršenje istrage ili pripremu i vodenje sudenja.

(A) Strana koja traži izdavanje naloga na osnovu pravila 54, kojim se državi nalaže da dostavi dokumente ili informacije, mora to pismeno zatražiti od nadležnog sudije ili pretresnog vijeca i mora:

(i) definisati u mjeri u kojoj je to moguce dokumente i informacije na koje se zahtjev odnosi;

(ii) navesti na koji nacin su oni relevantni za neko pitanje pokrenuto pred sudijom ili pretresnim vijecem i potrebni za pravicno presudivanje o toj stvari; i

(iii) objasniti koje je korake podnosilac zahtjeva preduzeo kako bi osigurao pomoc te države.

(B) Sudija ili pretresno vijece mogu in limine odbaciti zahtjev iz stava (A) ako su se uvjerili da:

(i) dokumenti ili informacije nisu relevantni za neko pitanje pokrenuto u postupku pred njima ili nisu potrebni za pravicno presudivanje o takvom pitanju; ili

(ii) podnosilac zahtjeva nije preduzeo razumne korake da od države pribavi te dokumente ili informacije.

(C) (i) Odluka sudije ili pretresnog vijeca iz stava (B) ili (E) podliježe:

(a) preispitivanju u skladu sa pravilom 108 bis; ili

(b) žalbi, uz dopuštenje troclanog žalbenog vijeca koje takvo dopuštenje može dati

 

(1) ako bi pobijana odluka strani koja traži odobrenje prouzrocila štetu koja se ne bi mogla ukloniti konacnim rješenjem predmeta, što ukljucuje i žalbeni postupak nakon presude; ili

(2) ako je pitanje u predloženoj žalbi od opšteg znacaja za postupke pred Medunarodnim sudom ili u medunarodnom pravu uopšte.

(ii) Zahtjevi za dozvolu za ulaganje žalbe iz stava (i) podnose se u roku od sedam dana od dana kad je pobijana odluka zavedena. U slucaju da se odluka izrice usmeno, rok pocinje teci od dana izricanja usmene odluke, osim:

 

(a) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kad je odluka izrecena, u kojem slucaju ce rok poceti teci od dana kad strana koja osporava bude obaviještena o usmenoj odluci; ili

(b) ako je pretresno vijece najavilo da ce uslijediti pismena odluka, u kojem slucaju ce rok poceti teci od dana kad je zavedena pismena odluka.

(D) (i) Osim u slucajevima gdje je donesena odluka na osnovu stava (B) ili stava (E), država koje se to tice mora biti obaviještena o zahtjevu, najmanje petnaest dana prije pretresa o tom zahtjevu na kojem ce država imati priliku da se izjasni.

(ii) Osim ako sudija ili pretresno vijece ne odluce drugacije, samo strana koja je podnijela zahtjev i doticna država imaju pravo da se izjasne.

(E) Ukoliko, razmotrivši sve okolnosti, sudija ili pretresno vijece imaju valjani razlog da to ucine, sudija ili pretresno vijece mogu izdati nalog iz ovog pravila a da državu koje se to tice ne obavijeste ili joj ne daju priliku da se izjasni u smislu stava (D), i tada se na takav nalog primjenjuju sljedece odredbe:

(i) nalog se mora uruciti državi koje se to tice;

(ii) osim u slucaju iz alineje (iv), nalog stupa na snagu petnaest dana nakon urucenja;

(iii) država može u roku od petnaest dana nakon urucenja naloga najaviti sudiji ili pretresnom vijecu da traži da se nalog poništi zbog toga što bi objelodanjivanje štetilo interesima nacionalne bezbjednosti. Na takvu najavu primjenjuje se stav (F), kao i na obavijest o prigovoru;

(iv) u slucaju najave iz alineje (iii) izvršenje naloga se odgada do donošenja odluke o zahtjevu;

(v) stavovi (F) i (G) primjenjuju se na odlucivanje o zahtjevu iz alineje (iii) kao i na presudivanje o zahtjevu o kojem je izdato obavještenje u skladu sa stavom (D);

(vi) država i strana koja je zatražila izdavanje naloga moraju, uzevši u obzir sve posebne mjere poduzete na osnovu zahtjeva iz stava (F) i (G), imati priliku da se na pretresu izjasne o zahtjevu podnesenom u skladu sa alinejom (iii) ovog stava.

(F) Ako država uloži prigovor u skladu sa stavom (D) na osnovu toga da bi objelodanjivanje naškodilo interesima njene nacionalne bezbjednosti, ona mora podnijeti obavijest o prigovoru najkasnije pet dana prije dana odredenog za pretres i specificirati osnove za prigovor. U svom obavještenju o prigovoru država:

(i) mora identifikovati u mjeri u kojoj je to moguce osnovu po kojoj tvrdi da ce interesi njene nacionalne bezbjednosti biti ugroženi; i

(ii) može od sudije ili pretresnog vijeca zatražiti da se za pretres o prigovoru odrede odgovarajuce zaštitne mjere, ukljucujuci posebno:

 

(a) održavanje pretresa o prigovoru in camera i ex parte;

(b) dozvolu da se dokumenti podnesu u redigovanom obliku, popraceni izjavom pod zakletvom višeg državnog funkcionera u kojoj se objašnjavaju razlozi redigovanja;

(c) izdavanje naloga da se ne radi transkript pretresa i da se dokumenti koji Medunarodnom sudu više nece biti potrebni vrate direktno državi a da se ne zavode u Sekretarijatu ili na neki drugi nacin zadrže.

(G) U vezi s procedurom iz stava (F), sudija ili pretresno vijece mogu odrediti sljedece zaštitne mjere za pretres o prigovoru:

(i) da se odredi samo jedan sudija iz vijeca koji ce pregledati dokumente i saslušati argumente; i/ili

(ii) da se državi dozvoli da za taj pretres obezbijedi svoje simultane prevodioce i svoje prevode osjetljivih dokumenata.

(H) Odbijanje zahtjeva podnesenog u skladu s ovim pravilom ne sprecava podnosioca zahtjeva da kasnije podnese novi zahtjev u vezi s istim dokumentima ili informacijama ukoliko se pojave nove okolnosti.

(I) Nalogom donesenim na osnovu ovog pravila može se odrediti da država dostavi dokumente ili informacije u pitanju na odgovarajuci nacin kako bi zaštitila svoje interese, što može ukljucivati aranžmane opisane u stavovima (F)(ii) ili (G).

(A) Nalog za hapšenje potpisuje sudija. On obuhvata nalog za dovodenje optuženog do Medunarodnog suda odmah nakon njegovog hapšenja.

(B) Sekretar cuva original naloga za hapšenje i izraduje ovjerene kopije istog s pecatom Medunarodnog suda.

(C) Uz svaku ovjerenu kopiju prilaže se kopija optužnice, ovjerena u skladu s pravilom 47(G), te tekst o pravima optuženog predvidenim clanom 21 Statuta i, mutatis mutandis, pravilima 42 i 43. Ako optuženi ne razumije nijedan od službenih jezika Medunarodnog suda, a jezik koji optuženi razumije poznat je sekretaru, uz svaku ovjerenu kopiju naloga za hapšenje se prilaže i prevod teksta o pravima optuženog na tom jeziku.

(D) Ukoliko nalogom sudije ili vijeca nije odredeno drugacije, sekretar može poslati ovjerenu kopiju naloga za hapšenje osobi ili organima vlasti na koje je adresiran, ukljucujuci i nacionalne vlasti države na cijoj teritoriji ili pod cijom nadležnosti boravi optuženi, ili mu je ondje bilo zadnje poznato prebivalište, ili sekretar smatra da postoji vjerovatnoca da tamo može da se nade.

(E) Sekretar upucuje osobu ili vlasti kojima se šalje nalog da se u trenutku hapšenja optuženom na jeziku koji razumije procitaju optužnica i prava optuženog, te da se optuženi na tom jeziku upozori da ima pravo na šutnju i da ce svaka izjava koju dâ biti zabilježena i može se koristiti kao dokaz.

(F) Bez obzira na odredbe stava (E), ako se u trenutku hapšenja optuženom uruci optužnica i tekst o pravima optuženog, ili njihov prevod na jezik koji optuženi razumije i može da cita, nije ih potrebno procitati optuženom u trenutku hapšenja.

(G) Kada nalog za hapšenje koji je izdao Medunarodni sud izvršavaju vlasti neke države ili odgovarajuci organ vlasti ili medunarodno tijelo, pripadnik Tužilaštva može biti prisutan od trenutka hapšenja.

Država kojoj je poslat nalog za hapšenje ili nalog za dovodenje svjedoka ce postupiti bez odgadanja i uz svu dužnu revnost da bi osigurala uredno i djelotvorno izvršenje tog naloga, u skladu sa clanom 29 Statuta.

Nakon hapšenja optuženog, doticna država ce ga pritvoriti i smjesta o tome obavijestiti sekretara. Dovodenje optuženog u sjedište Medunarodnog suda zajednicki organizuju vlasti doticne države, vlasti zemlje-domacina i sekretar.

Obaveze sadržane u clanu 29 Statuta imaju prevagu nad svim pravnim preprekama predaji ili transferu optuženog ili svjedoka do Medunarodnog suda koje postoje u nacionalnom zakonodavstvu ili medunarodnim ugovorima o izrucenju koje je potpisala doticna država.

(A) U slucaju da država kojoj je dostavljen nalog za hapšenje ili dovodenje nije u mogucnosti da izvrši taj nalog, o tome mora odmah obavijestiti sekretara i navesti razloge za to.

(B) Ako u razumnom roku nakon što je državi dostavljen nalog za hapšenje ili dovodenje ne bude podnesen izvještaj o preduzetim mjerama, smatrace se da država nije izvršila nalog za hapšenje ili dovodenje, i Sud, putem predsjednika, može o tome obavijestiti Savjet bezbjednosti.

(A) Bez obzira na pravila 55 do 59, na osnovu naloga stalnog sudije, sekretar dostavlja odgovarajucim vlastima, medunarodnoj organizaciji ili tužiocu jedan primjerak naloga za hapšenje optuženog, pod uslovima koje odredi sudija, zajedno s nalogom za neodložno dovodenje optuženog na Sud, u slucaju da ga uhapse te vlasti, medunarodno tijelo ili tužilac.

(B) Prilikom hapšenja optuženi se odmah obavještava na jeziku koji razumije o optužbama protiv njega, kao i o tome da ce biti prebacen na Medunarodni sud. Nakon transfera procitace mu se optužnica i prava optuženog na jeziku koji razumije, i bice na tom jeziku upozoren na svoja prava.

(C) Bez obzira na stav (B), optužnica i tekst o pravima optuženog ne moraju da se procitaju optuženom ako se optuženom uruce ti dokumenti, ili njihov prevod na jezik koji optuženi razumije i može da cita.

Na zahtjev tužioca, sekretar ce nacionalnim vlastima države ili država dostaviti tekst oglasa koji se mora objaviti u novinama ili emitovati putem radija ili televizije, kojim se objavljuje postojanje optužnice, a optuženi poziva da se preda Medunarodnom sudu, dok se osobe koje raspolažu informacijama o boravištu optuženog pozivaju da o tome obavijeste Medunarodni sud.

(A) Ako u razumnom roku ne bude izvršen nalog za hapšenje, te shodno tome optuženom ne bude licno urucena optužnica, sudija koji je potvrdio optužnicu pozvace tužioca da podnese izvještaj o mjerama koje je poduzeo. Kada se sudija uvjeri:

(i) da su sekretar i tužilac poduzeli sve razumne mjere da osiguraju hapšenje optuženog, ukljucujuci i to da su se obratili nadležnim vlastima države na cijoj se teritoriji ili pod cijom nadležnošcu ili kontrolom prebiva osoba kojoj treba uruciti optužnicu ili kojoj je to posljednje poznato prebivalište; i

(ii) ako mjesto boravka optuženog nije poznato, da su sekretar i tužilac preduzeli sve razumne mjere kako bi utvrdili gdje se on nalazi, ukljucujuci i to da su zatražili da se objavi oglas u skladu s pravilom 60,

sudija ce tada izdati nalog da tužilac dostavi optužnicu pretresnom vijecu ciji je on clan.

(B) Po prijemu tog naloga, tužilac dostavlja optužnicu pretresnom vijecu na javnom pretresu, zajedno sa svim dokazima koji su dostavljeni sudiji koji je potvrdio optužnicu. Tužilac takode može pred pretresno vijece pozvati i ispitati bilo kojeg svjedoka ciji je iskaz bio podnesen sudiji koji je potvrdio optužnicu. Osim toga, pretresno vijece može zatražiti od tužioca da pozove i druge svjedoke ciji su iskazi bili podneseni sudiji koji je potvrdio optužnicu.

(C) Ako pretresno vijece na temelju tih dokaza, kao i svih dodatnih dokaza koje tužilac izvede, zakljuci da postoje razumne osnove za sumnju da je optuženi pocinio sva ili neka krivicna djela za koja se tereti u optužnici, ono ce izdati odluku u tom smislu. Pretresno vijece ce zatražiti da tužilac procita relevantne dijelove optužnice, kao i da navede šta je sve ucinio u pokušaju da optužnicu dostavi u skladu sa stavom (A) ovog pravila.

(D) Pretresno vijece ce takode izdati medunarodni nalog za hapšenje optuženog koji se dostavlja svim državama. Na zahtjev tužioca ili proprio motu, saslušavši tužioca, pretresno vijece može nekoj državi ili državama naložiti da preduzmu privremene mjere u cilju zamrzavanja sredstava optuženog, s tim da to ne ide na štetu trecih lica.

(E) Ako tužilac ubijedi pretresno vijece da je cinjenica da optužnica nije licno urucena optuženom dijelom ili u potpunosti posljedica toga što neka država nije ispunila obavezu saradnje u skladu sa clanom 29 Statuta, ili je odbila da to ucini, pretresno vijece ce to potvrditi. Nakon savjetovanja s predsjedavajucim sudijama pretresnih vijeca, predsjednik ce o tome obavijestiti Savjet bezbjednosti na nacin koji smatra pogodnim.

Trece poglavlje: Preliminarni postupak

Nakon dovodenja optuženog u sjedište Suda, predsjednik ce odmah dodijeliti njegov predmet jednom od pretresnih vijeca. Optuženi ce bez odlaganja biti doveden pred pretresno vijece ili sudiju tog pretresnog vijeca gdje ce biti formalno optužen. Pretresno vijece ili sudija ce:

(i) uvjeriti se da je poštovano pravo optuženog na branioca;

(ii) procitati ili naložiti da se optuženom procita optužnica na jeziku koji razumije, i uvjeriti se da je optuženi razumio optužnicu;

(iii) obavijestiti optuženog da ce, u roku od 30 dana od prvog stupanja pred sud, biti pozvan da se izjasni da li jeste ili nije kriv po svakoj tacki optužnice, ali da se, ukoliko optuženi to zatraži, odmah može izjasniti da li jeste ili nije kriv po jednoj ili više tacaka optužnice;

(iv) ukoliko se optuženi ne izjasni o krivici ni na prvom, ni na kasnijim stupanjima pred sud, u njegovo ime navesti da se izjašnjava da nije kriv;

(v) u slucaju da se optuženi izjasni da nije kriv, uputiti sekretara da odredi datum pocetka sudenja;

(vi) u slucaju da se optuženi izjasni da je kriv:

 

(a) pred pretresnim vijecem, postupiti u skladu s pravilom 62 bis;

(b) pred sudijom, uputiti njegovu izjavu o krivici pretresnom vijecu kako bi ono moglo postupiti u skladu s pravilom 62 bis;

(vii) uputiti sekretara da po potrebi odredi ostale datume.

Ako se optuženi izjasni da je kriv u skladu s pravilom 62(vi), ili zatraži da se njegova izjava o krivici izmijeni u potvrdnu, te ako se pretresno vijece uvjeri:

(i) da je potvrdna izjava o krivici data dobrovoljno;

(ii) da je potvrdna izjava o krivici data upuceno;

(iii) da potvrdna izjava o krivici nije dvosmislena; i

(iv) da postoje dovoljne cinjenicne osnove za postojanje krivicnog djela i ucestvovanje optuženog u istom, bilo na osnovu nezavisnih indicija ili toga što ne postoji nikakvo bitno neslaganje izmedu strana u pogledu predmetnih cinjenica,

pretresno vijece može proglasiti optuženog krivim i uputiti sekretara da odredi datum za pretres pred izricanje kazne.

(A) Tužilac i odbrana mogu se sporazumjeti da ce, nakon što se optuženi potvrdno izjasni o krivici po optužnici ili po jednoj ili više tacaka optužnice, tužilac pred Pretresnim vijecem postupiti na sljedeci nacin ili nacine:

(i) zatražiti da se optužnica shodno tome izmijeni;

(ii) iznijeti stav da je primjerena neka konkretna kazna ili raspon kazne;

(iii) ne usprotiviti se zahtjevu optuženog za izricanje konkretne kazne ili raspona kazni.

(B) Pretresno vijece ne obavezuje nijedan od sporazuma navedenih u stavu (A).

(C) Ako strane postignu sporazum o izjašnjavanju o krivici, Pretresno vijece ce zatražiti da se taj sporazum objavi na otvorenoj sjednici ili, ako mu je podastrt valjani razlog, na zatvorenoj sjednici, u trenutku kada se optuženi potvrdno izjasni o krivici u skladu sa pravilom 62(vi) ili kad zatraži da svoje izjašnjavanje promijeni u potvrdno.

(A) Ispitivanje optuženog od strane tužioca, i nakon prvog stupanja pred sud, ne smije se voditi bez prisustva njegovog branioca, osim ako optuženi nije dobrovoljno i izricito pristao na to da se ispitivanje vrši bez prisustva branioca. Ako optuženi naknadno izrazi želju da branilac bude prisutan, ispitivanje se odmah nakon toga prekida i nastavlja tek kad branilac optuženog bude prisutan.

(B) Ispitivanje, ukljucujuci i odricanje od prava na branioca, snima se na audio i video traku, u skladu s postupkom navedenim u pravilu 43. Tužilac na pocetku ispitivanja upozorava optuženog u skladu s pravilom 42(A)(iii).

Nakon prebacivanja u sjedište Medunarodnog suda, optuženi ce biti zadržan u pritvoru u objektima koje ce obezbijediti zemlja-domacin ili neka druga zemlja. U izuzetnim okolnostima, optuženi može biti zadržan u objektima i izvan zemlje-domacina. Predsjednik Suda može, na zahtjev jedne od strana, zatražiti promjenu uslova pritvora za optuženog.

(A) Nakon što je pritvoren, optuženi može biti pušten na slobodu samo na osnovu naloga vijeca.

(B) Pretresno vijece može izdati nalog za puštanje na slobodu samo nakon što zemlji-domacinu i državi u koju optuženi traži da bude pušten dade priliku da se izjasne, i samo ako se uvjerilo da ce se optuženi pojaviti na sudenju i da, u slucaju puštanja na slobodu, nece predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu.

(C) Za puštanje optuženog na slobodu pretresno vijece može odrediti bilo koje uslove koje smatra primjerenima, ukljucujuci polaganje kaucije i poštivanje uslova potrebnih da bi se osiguralo prisustvo optuženog na sudenju i zaštita drugih osoba.

(D) Na sve odluke koje je na osnovu ovog pravila donijelo pretresno vijece može se uložiti žalba ako njeno podnošenje odobri troclano žalbeno vijece kojem su izneseni valjani razlozi. Osim u slucaju iz stava (F), molbe za dozvolu za ulaganje žalbe podnose se u roku od sedam dana od dana kad je pobijana odluka zavedena. U slucaju da je odluka izrecena usmeno, molba se podnosi u roku od sedam dana od izricanja usmene odluke, osim:

(i) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kad je odluka izrecena, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kad strana koja je osporava bude obaviještena o usmenoj odluci; ili

(ii) ako je pretresno vijece naznacilo da ce uslijediti pisana odluka, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kad je pismena odluka zavedena.

(E) Tužilac može da zatraži odgodu izvršenja odluke pretresnog vijeca o puštanju optuženog na osnovu toga što namjerava uložiti žalbu na odluku, i taj zahtjev mora podnijeti u trenutku kad podnosi svoj odgovor na prvi zahtjev optuženog za privremeno puštanje na slobodu.

(F) Ako pretresno vijece naloži odgodu izvršenja svoje odluke o puštanju optuženog, tužilac mora podnijeti svoju žalbu najkasnije jedan dan nakon donošenja te odluke.

(G) Ako pretresno vijece naloži odgodu izvršenja svoje odluke o puštanju optuženog do rješavanja žalbe tužioca, optuženi nece biti pušten:

(i) dok ne istekne rok za podnošenje zahtjeva za dozvolu za ulaganje žalbe od strane tužioca, a takav zahtjev ne bude podnesen; ili

(ii) dok troclano žalbeno vijece ne odbaci zahtjev za dozvolu za ulaganje žalbe; ili

(iii) dok Žalbeno vijece ne odbije žalbu; ili

(iv) dok troclano žalbeno vijece odnosno Žalbeno vijece ne naloži drugacije.

(H) Po potrebi, pretresno vijece može izdati nalog za hapšenje kako bi se osiguralo prisustvo optuženog koji je pušten ili se iz bilo kojeg drugog razloga nalazi na slobodi. Mutatis mutandis primjenjuju se Odredbe Drugog poglavlja Petog dijela.

(I) Bez prejudiciranja odredbi pravila 107, Žalbeno vijece može odobriti privremeno puštanje na slobodu osudenih osoba koje cekaju žalbeni postupak ili na neko odredeno vrijeme ukoliko se uvjerilo:

(i) da ce se žalilac, ako bude pušten, pojaviti na žalbenom pretresu odnosno predati u pritvor po isteku odredenog roka;

(ii) da žalilac, ako bude pušten, nece predstavljati opasnost ni za jednu žrtvu, svjedoka ni bilo koju drugu osobu, i

(iii) da postoje posebne okolnosti koje opravdavaju takvo puštanje.

Mutatis mutandis primjenjuju se odredbe stavova 65(C) i 65(H).

(A) Pretresno vijece ili sudija pretresnog vijeca moraju sazvati statusnu konferenciju u roku od sto dvadeset dana od prvog stupanja optuženog pred Sud, a poslije u razmacima od najviše sto dvadeset dana od posljednje statusne konferencije:

(i) da bi se organizovale konsultacije medu stranama kako bi se osigurala ekspeditivna priprema sudenja;

(ii) da bi se ustanovilo stanje u predmetu i optuženom omogucilo da pokrene pitanja u vezi sa predmetom, ukljucujuci i duševno i fizicko stanje optuženog.

(B) Žalbeno vijece ili sudija žalbenog vijeca moraju sazvati statusnu konferenciju unutar sto dvadeset dana od podnošenja najave žalbe i u razmacima od najviše sto dvadeset dana od posljednje statusne konferencije, kako bi se svakoj osobi koja se nalazi u pritvoru dok traje žalbeni postupak omogucilo da pokrene pitanja u vezi sa žalbom, ukljucujuci i duševno i fizicko stanje te osobe.

(C) Uz pismeni pristanak optuženog dat nakon što se posavjetovao sa svojim braniocem, statusna konferencija prema odredbama ovog pravila može se održati

(i) u prisustvu optuženog, s time da njegov branilac ucestvuje putem tele-konferencije ili video-konferencije; ili

(ii) u kabinetu sudije bez prisustva optuženog, ali uz njegovo ucešce putem tele-konferencije ako on to želi i/ili uz ucešce njegovog branioca putem tele-konferencije ili video-konferencije.

(A) Predsjedavajuci sudija pretresnog vijeca mora najkasnije sedam dana nakon prvog stupanja optuženog pred sud odrediti jednog od sudija svog vijeca za sudiju zaduženog za pretpretresni postupak (u daljnjem tekstu: "pretpretresni sudija").

(B) Po ovlaštenju i pod nadzorom pretresnog vijeca koje rješava predmet, pretpretresni sudija koordinira komunikaciju izmedu strana tokom pretpretresne faze. Pretpretresni sudija se brine da se postupak nepotrebno ne odugovlaci i preduzima sve mjere potrebne da se predmet pripremi za pravicno i ekspeditivno sudenje.

(C) Pretpretresni sudija obavlja pretpretresne funkcije navedene u pravilu 66, pravilu 73 bis i pravilu 73 ter, te sve ili dio funkcija navedenih u pravilu 73.

(D) (i) Pretpretresnom sudiji u obavljanju njegovih dužnosti može pomoci jedan od viših pravnika pri vijecima.

(ii) Pretpretresni sudija donosi plan rada u kojem se uopšteno navode obaveze iz ovog pravila koje strane moraju ispuniti i datumi do kojih te obaveze moraju biti ispunjene.

(iii) Radeci pod nadzorom pretpretresnog sudije, viši pravnik nadgleda sprovodenje plana rada i informiše pretpretresnog sudiju o napredovanju razgovora izmedu strana i sa stranama, a posebno o svakoj potencijalnoj poteškoci. On podnosi izvještaje pretpretresnom sudiji kad je to primjereno i bez odlaganja prenosi stranama sve primjedbe i odluke pretpretresnog sudije.

(iv) Pretpretresni sudija nalaže stranama da se sastaju kako bi razgovarale o pitanjima u vezi sa pripremom predmeta, a posebno kako bi tužilac mogao da ispuni svoje obaveze iz stavova (E)(i) do (iii) ovog pravila, a odbrana svoje obaveze iz stava (G) ovog pravila i iz pravila 73 ter.

(v) Takvi sastanci održavaju se inter partes ili, na zahtjev višeg pravnika, izmedu višeg pravnika i jedne ili više strana. Viši pravnik se brine da obaveze navedene u stavovima (E)(i) do (iii) ovog pravila i, kad bude vrijeme, obaveze navedene u stavu (G) i pravilu 73 ter budu ispunjene u skladu s planom rada koji je donio pretpretresni sudija.

(vi) Na sastancima koje saziva viši pravnik nije neophodno prisustvo optuženog.

(vii) Višem pravniku u dužnostima iz ovog pravila može pomagati predstavnik Sekretarijata, a on može zatražiti i da se radi transkript.

(E) Nakon što se riješe svi postojeci preliminarni podnesci podneseni u roku predvidenom pravilom 72, pretpretresni sudija ce naložiti tužiocu da, po primitku izvještaja višeg pravnika, i unutar roka koji odredi pretpretresni sudija, a najmanje šest sedmica prije pretpretresne konferencije predvidene pravilom 73 bis, dostavi sljedece:

(i) konacnu verziju pretpretresnog podneska optužbe koji, za svaku tacku optužnice, sadrži sažetak dokaza koje optužba namjerava izvesti u vezi sa pocinjenjem krivicnog djela za koje se tereti i oblik odgovornosti kojem optuženi podliježe; podnesak treba da sadrži izjavu o svim pitanjima o kojima su se strane složile i o pitanjima koja se ne osporavaju, kao i izjavu o spornim cinjenicnim i pravnim pitanjima;

(ii) spisak svjedoka koje tužilac namjerava da pozove, u kojem se navodi:

 

(a) ime ili pseudonim svakog svjedoka;

(b) sažeti prikaz cinjenica o kojima ce svjedociti pojedini svjedok;

(c) elementi optužnice o kojima ce svjedociti pojedini svjedok, sa konkretno navedenim tackama i relevantnim paragrafima optužnice;

(d) ukupan broj svjedoka i broj svjedoka koji ce svjedociti protiv pojedinog optuženog i po pojedinoj tacki optužnice;

(e) da li ce svjedok svjedociti licno ili na osnovu pravila 92 bis, putem pismene izjave ili korištenjem transkripta svjedocenja iz drugih postupaka pred Medunarodnim sudom; i

(f) procjena trajanja svjedocenja svakog od svjedoka i procjena ukupnog vremena izvodenja dokaza optužbe.

(iii) spisak dokaznih predmeta koje tužilac namjerava predložiti u kojem, gdje je to moguce, treba navesti ima li odbrana prigovora na njihovu autenticnost. Tužilac ce odbrani uruciti kopije dokaznih predmeta sa tog spiska.

(F) Nakon što je tužilac dostavio dokumente pomenute u stavu (E), pretpretresni sudija ce naložiti odbrani da, u roku koji odredi pretpretresni sudija a najkasnije tri sedmice prije pretpretresne konferencije, dostavi pretpretresni podnesak u kojem ce obraditi cinjenicna i pravna pitanja i koji ce sadržavati pismenu izjavu u kojoj se navodi:

(i) u opštim crtama, koncepcija odbrane optuženog;

(ii) pitanja iznesena u pretpretresnom podnesku tužioca koja optuženi osporava; i

(iii) za svako od tih pitanja, razlog zbog kojeg ga optuženi osporava.

(G) Nakon završetka izvodenja dokaza optužbe, a prije pocetka izvodenja dokaza odbrane, pretpretresni sudija ce naložiti odbrani da podnese sljedece:

(i) spisak svjedoka koje odbrana namjerava da pozove u kojem se navodi:

 

(a) ime ili pseudonim svakog svjedoka;

(b) sažeti prikaz cinjenica o kojima ce svjedociti pojedini svjedok;

(c) elementi optužnice o kojima ce svjedociti pojedini svjedok;

(d) ukupan broj svjedoka i broj svjedoka koji ce svjedociti za pojedinog optuženog i o pojedinoj tacki optužnice;

(e) da li ce svjedok svjedociti licno ili na osnovu pravila 92 bis, putem pismene izjave ili korištenjem transkripta svjedocenja iz drugih postupaka pred Medunarodnim sudom; i

(f) procjena trajanja svjedocenja svakog od svjedoka i procjena ukupnog vremena izvodenja dokaza odbrane; te

(ii) spisak dokaznih predmeta koje odbrana namjerava predložiti u izvodenju svojih dokaza na kojem, gdje je to moguce, treba navesti ima li optužba prigovora na njihovu autenticnost. Odbrana ce optužbi uruciti kopije dokaznih predmeta sa tog spiska.

(H) Pretpretresni sudija ce evidentirati o kojim pravnim i cinjenicnim pitanjima postoji slaganje odnosno neslaganje. S tim u vezi, on može naložiti stranama da predaju pismene podneske pretpretresnom sudiji ili pretresnom vijecu.

(I) Kako bi mogao obavljati svoje funkcije, pretpretresni sudija, kad je to primjereno, može proprio motu saslušati strane bez prisustva optuženog. Pretpretresni sudija strane može saslušati u svom kabinetu, a u tom slucaju predstavnik Sekretarijata ce voditi zapisnik sastanka.

(J) Pretpretresni sudija ce redovno izvještavati pretresno vijece, narocito o spornim pitanjima, i takva pitanja može proslijediti pretresnom vijecu.

(K) Pretpretresni sudija može odrediti rok za podnošenje pretpretresnih podnesaka i, ako je to potrebno, odrediti datum eventualnog pretresa po njima. Podnesak podnesen prije sudenja mora se riješiti prije sudenja, osim ukoliko sudija, s valjanim razlogom, naloži da se on rješava tek na glavnom pretresu. Propust strane da uloži prigovore odnosno podnese zahtjeve koji se mogu postaviti prije sudenja, a u roku koje je odredio sudija, predstavlja odricanje od tog prava, no sudija uz valjani razlog može odobriti izuzimanje od odricanja.

(L) (i) Nakon što optužba podnese dokumente iz stava (E), pretpretresni sudija ce pretresnom vijecu podastrijeti potpuni spis koji se sastoji od svih materijala koje su podnijele strane, transkripata statusnih konferencija i zapisnika sastanaka koje je on održao u sklopu obavljanja svojih dužnosti u skladu s ovim pravilom.

(ii) Pretpretresni sudija ce pretresnom vijecu podastrijeti još jedan spis nakon što odbrana dostavi svoje materijale iz stava (G).

(M) Bilo koju dužnost pretpretresnog sudije može, proprio motu, vršiti i pretresno vijece.

(N) Po primitku izvještaja pretpretresnog sudije pretresno vijece ce, ukoliko to bude potrebno, odluciti kakve sankcije valja izreci strani koja nije ispunila svoje obaveze iz ovog pravila. Te sankcije mogu ukljuciti izuzimanje svjedocenja i dokumentarnih dokaza.

Cetvrto poglavlje: Dostavljanje dokaznog materijala

(A) Osim ako pravilima 53 i 69 nije predvideno drugacije, tužilac ce odbrani staviti na raspolaganje, na jeziku koji optuženi razumije:

(i) u roku od trideset dana od prvog stupanja optuženog pred sud, kopije popratnog materijala koji je bio priložen uz optužnicu kad je ona podnesena na potvrdu, kao i sve prethodne izjave koje je tužilac dobio od optuženog, i

(ii) u roku koji je odredilo pretresno vijece ili pretpretresni sudija imenovan u skladu s pravilom 65 ter, kopije izjava svih svjedoka koje tužilac namjerava da pozove da svjedoce na sudenju i kopije svih pismenih izjava uzetih u skladu s pravilom 92 bis; kopije izjava dodatnih svjedoka optužbe stavice se na raspolaganje odbrani cim bude donesena odluka da se ti svjedoci pozovu.

(B) Tužilac mora, kad se to od njega zahtijeva, dozvoliti odbrani da pregleda sve knjige, dokumente, fotografije i predmete koji se nalaze u posjedu ili pod nadzorom tužioca, a koji su bitni za pripremu odbrane, ili ih tužilac namjerava koristiti kao dokaze na sudenju ili su pribavljeni od optuženog ili su mu pripadali.

(C) U slucaju da se u posjedu tužioca nalaze informacije cije objelodanjivanje može da ide na štetu daljnjih ili tekucih istraga, ili da iz bilo kog razloga bude u suprotnosti s javnim interesima, ili da utice na bezbjednosne interese bilo koje države, tužilac može od Pretresnog vijeca na sjednici in camera zatražiti da bude osloboden obaveze objelodanjivanja tih informacija. Prilikom podnošenja takvog zahtjeva, tužilac ce pretresnom vijecu (ali samo pretresnom vijecu) dostaviti informacije za koje se traži da ostanu povjerljive.

(A) Što je prije izvedivo, a svakako prije pocetka sudenja:

(i) tužilac ce obavijestiti odbranu o imenima svjedoka koje namjerava da pozove radi dokazivanja krivice optuženog i pobijanja odbrane o kojoj je obaviješten u skladu sa stavom (ii) u nastavku;

(ii) odbrana ce obavijestiti tužioca o svojoj namjeri da iznese:

 

(a) odbranu alibijem; u tom slucaju u obavještenju se mora navesti mjesto ili mjesta na kojima optuženi tvrdi da se nalazio u vrijeme krivicnog djela za koje se tereti, imena i adrese svjedoka i sav drugi dokazni materijal koji je temelj na kojem ce optuženi graditi svoj alibi;

(b) neku posebnu odbranu, ukljucujuci odbranu smanjenom uracunljivošcu ili neuracunljivošcu, u kojem slucaju u obavještenju moraju biti navedena imena i adrese svjedoka i sav drugi dokazni materijal koji je temelj na kojem ce optuženi graditi svoju posebnu odbranu.

(B) Propust odbrane da dostavi obavještenje u skladu s ovim pravilom ne ogranicava pravo optuženog da svjedoci o odbranama iz prethodnog stava.

(C) Ukoliko odbrana podnese zahtjev u skladu s pravilom 66(B), tužilac ce imati pravo da pregleda sve knjige, dokumente, fotografije i fizicke predmete koji se nalaze u posjedu ili pod nadzorom odbrane i koje odbrana namjerava da upotrijebi kao dokazni materijal na sudenju.

(D) U slucaju da jedna od strana otkrije dodatne dokaze ili materijal koji je po odredbama ovog Pravilnika trebalo da bude objelodanjen ranije, ta strana mora odmah te dokaze ili materijal objelodaniti drugoj strani i pretresnom vijecu.

Tužilac ce, što je ranije moguce, upoznati odbranu sa postojanjem materijala poznatih tužiocu koji na bilo koji nacin ukazuju na nevinost ili ublažavaju krivicu optuženog ili mogu da uticu na pouzdanost dokaza optužbe.

Pretpretresni sudija ili pretresno vijece mogu odluciti, proprio motu ili na zahtjev jedne od strana, koje sankcije ce se izreci strani koja nije ispunila svoje obaveze objelodanjivanja po ovom Pravilniku.

(A) U izuzetnim okolnostima, tužilac može od sudije ili pretresnog vijeca zatražiti da nalože da se ne objelodanjuje identitet žrtve ili svjedoka koji može biti u opasnosti ili izložen riziku sve dok se ta osoba ne stavi pod zaštitu Medunarodnog suda.

(B) Prilikom odredivanja zaštitnih mjera za žrtve i svjedoke, sudija ili pretresno vijece mogu se posavjetovati sa Službom za žrtve i svjedoke.

(C) Uzevši u obzir odredbe pravila 75, identitet žrtve ili svjedoka mora se objelodaniti dovoljno rano prije pocetka sudenja da bi se ostavilo dovoljno vremena za pripremu odbrane.

(A) Bez obzira na odredbe pravila 66 i 67, izvještaji, memorandumi i drugi interni dokumenti koje je u vezi s istragom ili pripremom predmeta izradila neka strana, njeni pomocnici ili predstavnici, ne podliježu objelodanjivanju ni obavještavanju prema odredbama tih pravila.

(B) U slucaju da tužilac posjeduje informaciju koja mu je data u povjerenju i koja je korištena samo za dobijanje novih dokaza, tu pocetnu informaciju i njeno porijeklo tužilac nece objelodaniti bez pristanka osobe ili tijela koje je pružilo pocetnu informaciju, a ni u kom slucaju je nece upotrijebiti kao dokaz a da je prije toga ne objelodani optuženom.

(C) U slucaju da, nakon što je pribavio pristanak osobe ili tijela koje je pružilo informaciju u skladu s ovim pravilom, tužilac odluci podastrijeti kao dokaz bilo koji iskaz, dokument ili drugi materijal pribavljen na ovaj nacin, pretresno vijece, bez obzira na pravilo 98, ne može naložiti nijednoj od strana da dostavi dodatne dokaze pribavljene od osobe ili tijela koje je pružilo pocetnu informaciju, niti može u svrhu pribavljanja takvih dodatnih dokaza sâmo uputiti sudski poziv toj osobi ili predstavniku tog tijela kao svjedoku ili naložiti njihovo prisustvovanje. Pretresno vijece ne može iskoristiti svoje ovlašcenje da naloži prisustvovanje svjedoka ili da zahtijeva predocenje dokaza da bi primoralo na predocenje takvih dodatnih dokaza.

(D) U slucaju da tužilac pozove svjedoka da bi u dokaze uvrstio neku informaciju pribavljenu u skladu s ovim pravilom, pretresno vijece ne može prinuditi tog svjedoka da odgovori na bilo koje pitanje koje se odnosi na tu informaciju ili njeno porijeklo ako svjedok odbije da odgovori pozivajuci se na povjerljivost.

(E) Pravo optuženog da osporava dokaze koje je iznijelo Tužilaštvo ostaje netaknuto i podliježe jedino ogranicenjima sadržanim u stavovima (C) i (D).

(F) Pretresno vijece može, na zahtjev optuženog ili njegovog branioca, naložiti da se, u interesu pravde, odredbe ovog pravila primijene mutatis mutandis na odredene informacije u posjedu optuženog.

(G) Ništa što je sadržano u stavovima (C) i (D) ne utice na pravo pretresnog vijeca iz pravila 89(D) da izuzme dokaze ako potreba da se osigura pravicno sudenje u znacajnoj mjeri prevagne nad njihovom dokaznom vrijednošcu.

Peto poglavlje: Vanpretresni iskazi

(A) Kad je u interesu pravde da se to ucini, Pretresno vijece može naložiti proprio motu ili na zahtjev jedne od strana da se uzme vanpretresni iskaz za upotrebu na sudenju, bez obzira na to da li je osoba ciji se vanpretresni iskaz želi uzeti u mogucnosti da fizicki pristupi i svjedoci pred Medunarodnim sudom. Pretresno vijece ce u tu svrhu imenovati ovlaštenog službenika.

(B) Zahtjev za uzimanje vanpretresnog iskaza mora da sadrži ime i mjesto boravka osobe ciji se vanpretresni iskaz traži, dan i mjesto uzimanja vanpretresnog iskaza, izjavu o okolnostima o kojima ce svjedok biti ispitan, te o okolnostima koje opravdavaju uzimanje vanpretresnog iskaza.

(C) Ukoliko se zahtjev odobri, strana na ciji zahtjev se uzima vanpretresni iskaz ce u razumnom roku o tome obavijestiti drugu stranu koja ima pravo da prisustvuje uzimanju vanpretresnog iskaza i unakrsno ispituje osobu ciji se vanpretresni iskaz uzima.

(D) Vanpretresno svjedocenje može se saslušati bilo u sjedištu bilo izvan sjedišta Medunarodnog suda, a može se saslušati i putem video konferencije.

(E) Ovlašteni službenik vodi racuna o tome da se vanpretresni iskaz uzme u skladu s Pravilnikom i da se napravi zapisnik vanpretresnog iskaza, u koji ce uci unakrsno ispitivanje i prigovori koje je svaka od strana uložila, da bi o njima odlucivalo Pretresno vijece. On taj zapis prenosi pretresnom vijecu.

Na zahtjev bilo koje od strana, pretresno vijece može u interesu pravde naložiti da se svjedocenje odvija putem video-konferencijske veze.

Šesto poglavlje: Podnesci

(A) Preliminarni podnesci, a to su podnesci kojima se

(i) osporava nadležnost,

(ii) tvrdi da optužnica sadrži formalne nedostatke,

(iii) traži razdvajanje tacki združenih u jednoj optužnici prema pravilu 49 ili se traže odvojena sudenja prema pravilu 82(B), ili

(iv) ulažu prigovori na odbijanje zahtjeva za dodjelu branioca podnesenog u skladu s pravilom 45(C),

podnose se u pismenom obliku i to najkasnije trideset dana nakon što je tužilac odbrani objelodanio sav materijal i izjave navedene u pravilu 66(A)(i), i moraju biti riješeni najkasnije šezdeset dana nakon podnošenja, a prije pocetka uvodnih izlaganja predvidenih pravilom 84.

(B) Na odluke o preliminarnim podnescima ne može se uložiti interlokutorna žalba,

osim

(i) u slucaju podnesaka kojima se osporava nadležnost;

(ii) u slucajevima kada pretresno vijece da potvrdu, a pretresno vijece takvu potvrdu može dati ako se odluka tice pitanja koje bi u znacajnoj mjeri uticalo na pravicno i ekspeditivno vodenje postupka ili ishod sudenja, te ako bi, po mišljenju pretresnog vijeca, promptno rješenje Žalbenog vijeca suštinski pospješilo postupak.

(C) Žalbe predvidene stavom (B)(i) podnose se u roku od petnaest dana, a zahtjevi za potvrdu iz stava B(ii) podnose se u roku od sedam dana od dana zavodenja pobijane odluke. U slucaju da se odluka izrekne usmeno, rok pocinje teci od dana izricanja usmene odluke, osim:

(i) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kad je odluka izrecena, u kom ce slucaju rok poceti da tece od dana kad strana koja osporava bude obaviještena o usmenoj odluci; ili

(ii) ako je pretresno vijece najavilo da ce uslijediti pismena odluka, u kom ce slucaju rok poceti da tece od dana zavodenja pismene odluke.

Ako je potvrda dobivena, doticna strana ce svoju žalbu iznijeti pred Žalbeno vijece u roku od sedam dana od datuma zavodenja odluke kojom je data potvrda.

(D) Za potrebe stavova (A)(i) i B(i), podnesak kojim se osporava nadležnost podrazumijeva iskljucivo podnesak kojim se osporava optužnica iz razloga što se ona ne odnosi na:

(i) nijednu od osoba navedenih u clanovima 1, 6, 7 i 9 Statuta;

(ii) teritorije navedene u clanovima 1, 8 i 9 Statuta;

(iii) razdoblje navedeno u clanovima 1, 8 i 9 Statuta;

(iv) nijedno od kršenja navedenih u clanovima 2, 3, 4, 5 i 7 Statuta.

(E) Žalba uložena na osnovu stava (B)(i) nece se razmatrati ukoliko troclano žalbeno vijece koje je imenovao predsjednik zakljuci da ona ne zadovoljava uslove iz stava (D) i u takvom slucaju ce se ta žalba odbaciti.

(A) Nakon što se predmet dodijeli pretresnom vijecu, svaka od strana može u bilo kojem trenutku, podneskom koji nije preliminarni podnesak, tražiti od vijeca donošenje odgovarajuce odluke ili pravnog lijeka. Ti podnesci mogu biti pismeni ili usmeni, prema nahodenju pretresnog vijeca.

(B) Na odluke o svim podnescima interlokutorna žalba može se uložiti samo uz potvrdu pretresnog vijeca, koje takvu potvrdu može dati ako se odluka tice pitanja koje bi u znacajnoj mjeri uticalo na pravicno i ekspeditivno vodenje postupka ili ishod sudenja, te ako bi, po mišljenju pretresnog vijeca, promptno rješenje Žalbenog vijeca suštinski pospješilo postupak.

(C) Zahtjevi za potvrdu podnose se u roku od sedam dana od dana kad je pobijana odluka zavedena. U slucaju da se odluka izrekne usmeno, molba se podnosi u roku od sedam dana od dana izricanja usmene odluke, osim:

(i) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kada je odluka bila izrecena, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kad strana koja osporava odluku bude obaviještena o usmenoj odluci; ili

(ii) ako je pretresno vijece naznacilo da ce uslijediti pismena odluka, u kojem slucaju ce rok poceti da tece od dana kad je zavedena pismena odluka.

Ako je potvrda data, doticna strana ce svoju žalbu iznijeti pred Žalbeno vijece u roku od sedam dana od datuma zavodenja odluke kojom je data potvrda.

Sedmo poglavlje: Konferencije

Pravilo 73 bis
Pretpretresna konferencija

(A) Prije pocetka sudenja pretresno vijece ce održati pretpretresnu konferenciju.

(B) U svjetlu spisa koji je pretpretresni sudija podastro pretresnom vijecu u skladu s pravilom 65 ter (L)(i), pretresno vijece može pozvati tužioca da skrati procijenjeno vrijeme glavnog ispitivanja za neke svjedoke.

(C) U svjetlu spisa koji je pretpretresni sudija podastro pretresnom vijecu u skladu s pravilom 65 ter (L)(i), pretresno vijece ce, nakon što sasluša tužioca, odrediti:

(i) broj svjedoka koji tužilac može pozvati;

(ii) vrijeme koje ce tužilac imati na raspolaganju za izvodenje dokaza.

(D) Nakon što sasluša tužioca, Pretresno vijece može odrediti broj mjesta zlocina odnosno incidenata obuhvacenih jednom ili više optužbi za koje tužilac može izvesti dokaze, a za koje se, s obzirom na sve relevantne okolnosti, ukljucujuci krivicna djela za koja se tereti u optužnici, njihovu klasifikaciju i karakter, mjesta gdje se tvrdi da su pocinjena, te razmjer i žrtve tih krivicnih djela, može razumno smatrati da cine reprezentativni uzorak krivicnih djela za koja se tereti.

(E) Nakon pocetka sudenja, tužilac može podnijeti zahtjev za izmjenu odluke o broju mjesta zlocina odnosno incidenata za koje se mogu izvesti dokazi ili odluke o broju svjedoka koji se mogu pozvati, ili pak zahtjev da mu se odobri dodatno vrijeme za izvodenje dokaza. Pretresno vijece može odobriti zahtjev tužioca ako je osvjedoceno da je on u interesu pravde.

(A) Prije pocetka izvodenja dokaza odbrane pretresno vijece može održati konferenciju.

(B) U svjetlu spisa koji je pretpretresni sudija podnio pretresnom vijecu u skladu s pravilom 65 ter (L)(ii), pretresno vijece može pozvati odbranu da skrati procijenjeno vrijeme glavnog ispitivanja za neke svjedoke.

(C) U svjetlu spisa koji je pretpretresni sudija podnio pretresnom vijecu u skladu s pravilom 65 ter (L)(ii), pretresno vijece ce, nakon što je saslušalo odbranu, odrediti broj svjedoka koje odbrana može pozvati.

(D) Nakon pocetka izvodenja svojih dokaza odbrana može, ukoliko smatra da je to u interesu pravde, podnijeti zahtjev da se ponovo prihvati prvobitni spisak svjedoka ili da se promijeni odluka o tome koji ce svjedoci biti pozvani.

(E) Nakon što je saslušalo odbranu, pretresno vijece odreduje vrijeme koje ce odbrana imati na raspolaganju za izvodenje dokaza.

(F) Za vrijeme sudenja pretresno vijece može odobriti zahtjev odbrane za dodatno vrijeme za izvodenje dokaza ako je to u interesu pravde.

Prvo poglavlje: Opšte odredbe

Ukoliko to smatra poželjnim za pravilno presudivanje o predmetu, pretresno vijece može da pozove ili da odobri državi, organizaciji ili osobi da pristupi pretresnom vijecu i iznese stavove o bilo kojem pitanju koje odredi pretresno vijece.

Pretresno vijece može, proprio motu ili na zahtjev jedne od strana, naložiti da se obavi ljekarski, psihijatrijski ili psihološki pregled optuženog. Sekretar ce u tom slucaju, ako pretresno vijece ne naloži drugacije, taj zadatak povjeriti jednom ili više strucnjaka cija se imena nalaze na popisu koji je sastavio Sekretarijat, a odobrio Kolegij.

(A) Sudija ili pretresno vijece mogu, proprio motu ili na zahtjev bilo koje od strana, žrtve ili svjedoka o kojem se radi, ili Službe za žrtve i svjedoke, nalogom odrediti odgovarajuce mjere za privatnost i zaštitu žrtava i svjedoka, pod uslovom da one nisu u suprotnosti s pravima optuženog.

(B) Vijece može održati sjednicu in camera kako bi utvrdilo da li ce odrediti:

(i) mjere kojima se sprecava da se javnosti ili medijima otkriju identitet ili mjesto boravka žrtve ili svjedoka, ili osoba koje su u rodbinskoj ili drugoj vezi sa žrtvom ili svjedokom, i to na sljedeci nacin:

 

(a) brisanjem iz javnih spisa Medunarodnog suda imena i podataka pomocu kojih se može utvrditi identitet;

(b) neotkrivanjem javnosti bilo kojeg spisa koji ukazuje na identitet žrtve;

(c) svjedocenjem putem uredaja za izoblicenje slike ili zvuka ili putem interne televizije; i

(d) dodjelom pseudonima;

(ii) održavanje zatvorenih sjednica u skladu s pravilom 79;

(iii) odgovarajuce mjere kojima se omogucuje svjedocenje osjetljivih žrtava i svjedoka, poput jednosmjerne interne televizije.

(C) Služba za žrtve i svjedoke osigurat ce da svjedok prije svjedocenja bude obaviješten da njegov iskaz i njegov identitet mogu biti otkriveni kasnije u drugom predmetu, u skladu sa pravilom 75 (F).

(D) Pretresno vijece, kad god je to potrebno, nadzire nacin ispitivanja kako bi se izbjeglo svako maltretiranje ili zastrašivanje.

(E) Prilikom izdavanja naloga iz stava (A), sudija ili vijece ce, ako je to primjereno, u njemu navesti da li se transkript svjedocenja svjedoka za kojeg su odredene zaštitne mjere može dati i koristiti u drugim postupcima pred Medunarodnim sudom.

(F) Kad su u nekom postupku pred Medunarodnim sudom (u daljnjem tekstu: prvi postupak) za neku žrtvu ili svjedoka odredene zaštitne mjere, te zaštitne mjere:

(i) ostaju na snazi mutatis mutandis u svakom drugom postupku pred Medunarodnim sudom (dalje u tekstu: drugi postupak) dok god ne budu ukinute, izmijenjene ili pojacane u skladu sa procedurom predvidenom ovim pravilom; ali

(ii) nisu prepreka tužiocu da u drugom postupku ispuni sve obaveze objelodanjivanja u skladu s Pravilnikom, uz uslov da tužilac odbranu kojoj se materijali objelodanjuju upozori na karakter zaštitnih mjera odredenih u prvom postupku.

(G) Strana u drugom postupku koja želi da se zaštitne mjere odredene u prvom postupku ponište, izmijene ili pojacaju mora se obratiti:

(i) vijecu koje rješava u prvom postupku, bez obzira na njegov sastav; ili

(ii) ako u prvom postupku više ne rješava nijedno vijece, onda vijecu koje rješava u drugom postupku.

(H) Prije nego što donese odluku po zahtjevu iz stava (G)(ii), vijece koje rješava u drugom postupku mora prikupiti sve relevantne informacije iz prvog postupka i savjetovati se sa sudijom koji je odredio zaštitne mjere u tom postupku, ako je taj sudija još uvijek na Medunarodnom sudu.

(I) Zahtjeve za ukidanje, izmjenu ili pojacanje zaštitnih mjera odredenih za neku žrtvu ili svjedoka rješava bilo vijece kojem je zahtjev upucen bilo jedan od sudija tog vijeca, pri cemu termin "vijece" u ovom pravilu oznacava i "sudiju tog vijeca".

Prije nego što pocne obavljati svoje dužnosti, usmeni ili pismeni prevodilac svecano izjavljuje da ce to ciniti vjerno, nezavisno, nepristrano i uz puno poštovanje svoje obaveze cuvanja tajne.

(A) Vršeci svoju izvornu vlast, Medunarodni sud može proglasiti krivim za nepoštovanje suda one koji svjesno i hotimicno ometaju sprovodenje pravde, ukljucujuci svaku osobu

(i) koja svjedoci pred vijecem, a uporno odbija da odgovori ili ne odgovara na pitanje,

(ii) koja objelodani informacije koje se odnose na taj postupak, svjesno time kršeci nalog vijeca,

(iii) koja se bez opravdanog razloga ogluši na nalog da se stupi pred vijece ili vijecu dostavi dokumente,

(iv) koja prijeti, zastrašuje, na bilo koji nacin nanese štetu svjedoku ili mu ponudi mito, ili na drugi nacin utice na svjedoka koji svjedoci ili je svjedocio ili ce svjedociti u postupku pred vijecem, ili na potencijalnog svjedoka; ili

(v) koja prijeti, zastrašuje, ponudi mito ili na drugi nacin nastoji primijeniti prinudu na bilo koju osobu, s namjerom da tu osobu sprijeci u ispunjavanju njene obaveze proistekle iz naloga sudije ili vijeca.

(B) Podsticanje na izvršenje i pokušaj izvršenja bilo kojeg od djela kažnjivih po stavu (A) ovog pravila kažnjivi su kao nepoštovanje Medunarodnog suda i povlace iste kazne.

(C) Kad vijece ima razloga za sumnju da bi neka osoba mogla biti kriva za nepoštovanje Suda, ono može:

(i) uputiti tužioca da istraži stvar u svrhu pripreme i podizanja optužnice za nepoštovanje suda;

(ii) kada kod tužioca, po mišljenju vijeca, postoji sukob interesa u vezi sa predmetnim ponašanjem, uputiti sekretara da imenuje amicum curiae da istraži stvar i izvijesti vijece da li postoji dovoljan osnov za pokretanje postupka zbog nepoštovanja suda; ili

(iii) sâmo zapoceti postupak.

(D) Ako vijece smatra da postoji dovoljan osnov za postupak zbog nepoštovanja suda protiv neke osobe, vijece može:

(i) u okolnostima opisanim u stavu (C) (i), uputiti tužioca da preduzme krivicno gonjenje u toj stvari; ili

(ii) u okolnostima opisanim u stavu (C) (ii) ili (iii), izdati nalog in loco optužnice i zatim bilo uputiti amicum curiae da preduzme krivicno gonjenje bilo sâmo preduzeti krivicno gonjenje u toj stvari.

(E) Pravila o postupku i dokazima od cetvrtog do osmog dijela primjenjuju se mutatis mutandis na postupak po ovom pravilu.

(F) Svakoj osobi koja je optužena ili okrivljena za nepoštovanje suda bice dodijeljen branilac u skladu s pravilom 45, ako ispunjava kriterije slabog imovinskog stanja koje utvrduje sekretar.

(G) Maksimalna kazna koja se može izreci osobi proglašenoj krivom za nepoštovanje suda jeste kazna zatvora od najviše sedam godina ili novcana kazna od najviše EUR 100.000, ili oboje.

(H) Novcana kazna se uplacuje sekretaru na poseban racun.

(I) Ako branilac bude proglašen krivim za nepoštovanje suda po ovom pravilu, vijece koje je tako presudilo može takode odluciti da taj branilac više ne ispunjava uslove da zastupa osumnjicene ili optužene pred Medunarodnim sudom ili da takvo ponašanje predstavlja nedolicno ponašanje branioca iz pravila 46, ili oboje.

(J) Na svaku odluku koju pretresno vijece donese po ovom pravilu može se uložiti žalba. Najava žalbe podnosi se u roku od petnaest dana od dana kad je zavedena pobijana odluka. U slucaju da je odluka izrecena usmeno, najava se podnosi u roku od petnaest dana od dana izricanja usmene odluke, osim:

(i) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kada je odluka izrecena, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kad strana koja osporava odluku obaviještena o usmenoj odluci; ili

(ii) ako je pretresno vijece naznacilo da ce uslijediti pismena odluka, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kada je zavedena pismena odluka.

(K) Ako odluku po ovom pravilu donese Žalbeno vijece u funkciji prvostepene instance na tu se odluku može uložiti pismena žalba predsjedniku u roku od petnaest dana od dana kad je zavedena pobijana odluka. O žalbi ce rješavati pet sudija koje imenuje predsjednik. U slucaju da je pobijana odluka izrecena usmeno, žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dana izricanja usmene odluke, osim:

(i) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kad je odluka izrecena, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kad strana koja je osporava bude obaviještena o usmenoj odluci; ili

(ii) ako je Žalbeno vijece naznacilo da ce uslijediti pismena odluka, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kada je zavedena pismena odluka.

(A) Izricuci novcane kazne iz pravila 77 ili pravila 91, vijece odreduje rok placanja.

(B) Ako novcana kazna izrecena po pravilu 77 ili 91 nije uplacena u naznacenom roku, vijece koje je izreklo novcanu kaznu može izdati nalog kojim se od osobe kojoj je izrecena novcana kazna traži da stupi pred Medunarodni sud ili mu pismeno obrazloži zašto kazna nije uplacena.

(C) Nakon što je osobi kojoj je izrecena novcana kazna pružena prilika da se izjasni, vijece može donijeti odluku o preduzimanju odgovarajucih mjera, ukljucujuci:

(i) produženje roka za uplatu novcane kazne;

(ii) nalog da se novcana kazna plati u ratama;

(iii) nakon savjetovanja sa sekretarom, nalog da se dugovani iznos odbije od eventualne neisplacene naknade koju Medunarodni sud duguje toj osobi u slucaju da je ta osoba zastupnik odbrane kojeg je angažovao Medunarodni sud na osnovu Uputstva o dodjeli branioca;

(iv) pretvaranje cijele ili dijela novcane kazne u zatvorsku kaznu u trajanju od najviše dvanaest mjeseci.

(D) Pored odluke iz stava (C), vijece može osobu proglasiti krivom za nepoštivanje Medunarodnog suda i izreci novu kaznu primjenjujuci pravilo 77(G) ako je ta osoba mogla platiti novcanu kaznu u traženom roku, a namjerno to nije ucinila. Ta kazna za nepoštovanje Medunarodnog suda pribraja se prvobitno izrecenoj novcanoj kazni.

(E) Po potrebi, vijece može izdati nalog za hapšenje da bi se osiguralo prisustvo osobe ako ona ne pristupi ili ne odgovori pismenim obrazloženjem po nalogu iz stava (B). Država ili vlasti kojima je upucen taj nalog za hapšenje moraju, u skladu sa clanom 29 Statuta, postupiti odmah i uz dužnu revnost da bi se osiguralo uredno i efikasno izvršenje naloga. Ako se po ovom stavu izda nalog za hapšenje, primjenjuju se, mutatis mutandis, odredbe pravila 45, 57, 58, 59, 59bis i 60. Nakon dovodenja doticne osobe na Medunarodni sud primjenjuju se, mutatis mutandis, odredbe pravila 64, 65 i 99.

(F) Ako se na osnovu ovog pravila izrekne kazna zatvora, ili je novcana kazna pretvorena u zatvorsku kaznu, primjenjuju se, mutatis mutandis, odredbe pravila 102, 103 i 104 i Devetog dijela.

(G) Na svako proglašenje krivim za nepoštovanje suda i svaku kaznu izrecenu na osnovu ovog pravila može se izjaviti žalba predvidena pravilom 77(J).

Svi postupci pred pretresnim vijecem, osim samog vijecanja sudija, otvoreni su za javnost, ukoliko nije drugacije predvideno.

(A) Pretresno vijece može izdati nalog da novinari i javnost ne prisustvuju cijelom ili dijelu postupka iz razloga:

(i) javnog reda ili morala;

(ii) sigurnosti, zaštite ili neobjelodanjivanja identiteta žrtve ili svjedoka u skladu s pravilom 75;

(iii) zaštite interesa pravde.

(B) Pretresno vijece ce javno obznaniti razloge svog naloga.

(A) Pretresno vijece može udaljiti neku osobu iz sudnice da bi zaštitilo pravo optuženog na pravicno i javno sudenje, ili da bi sacuvalo dostojanstvo i dignitet postupka.

(B) Pretresno vijece može naložiti da se optuženi udalji iz sudnice i da se postupak nastavi u njegovoj odsutnosti, ukoliko on, i nakon upozorenja da bi mogao biti udaljen iz sudnice, ustraje u ometanju postupka.

(A) Sekretar se brine o tome da se vodi i cuva potpun i tacan zapisnik cijelog postupka, ukljucujuci zvucne zapise, transkripte i, kad pretresno vijece to smatra potrebnim, video snimke.

(B) Pretresno vijece može, nakon što je s dužnom pažnjom razmotrilo sva pitanja koja se odnose na zaštitu svjedoka, naložiti objelodanjivanje cijelog ili dijela zapisnika postupka sa zatvorenih pretresa kada razlozi zbog kojih je bilo naloženo neobjelodanjivanje prestanu postojati.

(C) Sekretar ce držati i cuvati sve materijalne dokaze predocene tokom postupka, s tim da vijece može u bilo kojem trenutku izdati uputu za rad ili nalog u vezi sa kontrolom nad ili raspolaganjem materijalnim dokazima predocenim tokom postupka pred tim Vijecem.

(D) Fotografisanje i video ili audio snimanje sudenja, osim onog koje vrši Sekretarijat, može biti dozvoljeno diskrecionom odlukom pretresnog vijeca.

Drugo poglavlje: Glavni pretres

(A) Prilikom zajednickih sudenja, svaki optuženi uživa ista prava kao i da mu se sudi odvojeno.

(B) Pretresno vijece može izdati nalog da se osobama zajednicki optuženim prema pravilu 48 sudi odvojeno ako to smatra potrebnim da bi se izbjegao sukob interesa koji može ozbiljno da nanese štetu optuženom, ili da bi se zaštitili interesi pravde.

Sredstva ogranicavanja slobode, poput lisica, koriste se samo po nalogu sekretara kao mjera predostrožnosti protiv bijega prilikom transfera ili da bi se optuženi sprijecio da nanese ozljede sebi ili drugima ili da bi se sprijecilo nanošenje teške materijalne štete. Sredstva ogranicavanja slobode bice uklonjena kad optuženi stupa pred vijece ili sudiju.

Prije nego što tužilac pocne s izvodenjem dokaza, svaka strana može održati uvodnu rijec. Odbrana, medutim, može odabrati da svoju uvodnu rijec održi nakon što je tužilac završio svoje izvodenje dokaza, a prije pocetka izvodenja dokaza odbrane.

(A) Nakon uvodnih rijeci strana ili, ako odbrana odluci da odgodi svoju uvodnu rijec u skladu s pravilom 84, nakon eventualne uvodne rijeci tužioca, optuženi može, ukoliko on to želi i pretresno vijece tako odluci, dati izjavu pod kontrolom pretresnog vijeca. Optuženi nece biti prisiljen da dâ svecanu izjavu i nece biti ispitivan o sadržaju svog iskaza.

(B) Pretresno vijece odlucuje o eventualnoj dokaznoj vrijednosti takve izjave.

(A) Svaka strana ima pravo da poziva svjedoke i izvodi dokaze. Osim ako Pretresno vijece u interesu pravde ne odredi drugacije, dokazi se na sudenju izvode sljedecim redom:

(i) dokazi optužbe;

(ii) dokazi odbrane;

(iii) dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane (replika);

(iv) dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika);

(v) dokazi cije je izvodenje naložilo pretresno vijece u skladu s pravilom 98;

(vi) sve relevantne informacije koje mogu pomoci pretresnom vijecu kod odmjeravanja odgovarajuce kazne ako optuženi bude proglašen krivim po jednoj ili više tacaka optužnice.

(B) Kad god se izvode dokazi, dozvoljeno je glavno ispitivanje, unakrsno ispitivanje i dodatno ispitivanje. Glavno ispitivanje obavlja strana koja poziva svjedoka, ali sudija može u svakom trenutku postaviti pitanje svjedoku.

(C) Optuženi može, ako to želi, svjedociti u svoju odbranu.

(A) Nakon što su izvedeni svi dokazi, tužilac može iznijeti svoju završnu rijec; bez obzira na to da li tužilac iznosi svoju završnu rijec ili ne, odbrana može iznijeti svoju završnu rijec. Tužilac može zatim iznijeti pobijajuce argumente na koje odbrana može iznijeti repliku.

(B) Najkasnije pet dana prije izlaganja završne rijeci strana mora podnijeti pretresnom vijecu završni pretresni podnesak.

(C) Strane u završnoj rijeci moraju obraditi i pitanja vezana za izricanje kazne.

(A) Kad su obje strane privele kraju svoje izvodenje dokaza, predsjedavajuci sudija proglašava pretres zatvorenim, a pretresno vijece vijeca iza zatvorenih vrata. Optuženi se može proglasiti krivim samo kad se vecina pretresnog vijeca uvjerila da je krivica dokazana van svake razumne sumnje.

(B) Pretresno vijece posebno glasa o svakoj optužbi sadržanoj u optužnici. Ako se zajedno sudi dvojici ili više optuženih prema pravilu 48, za svakog optuženog donosi se posebni zakljucak.

(C) Ako pretresno vijece proglasi optuženog krivim po jednoj ili više optužbi sadržanih u optužnici, izreci ce kaznu za svaku od optužbi po kojoj je optuženi proglašen krivim i navesti da li ce se kazne izdržavati konsekutivno ili uporedno, osim ukoliko ne odluci primijeniti svoju ovlast da izrekne jedinstvenu kaznu koja odražava ukupno krivicno ponašanje optuženog.

Pravilo 88
[briše se]

Pravilo 88 bis
[briše se]

Trece poglavlje: Pravila o dokazima

(A) Vijece primjenjuje pravila o dokazima sadržana u ovom poglavlju i nije vezano nacionalnim pravilima o dokazima.

(B) U slucajevima koji nisu predvideni u ovom poglavlju, vijece primjenjuje pravila o dokazima koja najviše idu u prilog pravicnom odlucivanju o stvari koja se nalazi pred vijecem i koja su u duhu Statuta i opštih pravnih nacela.

(C) Vijece može prihvatiti bilo koji relevantan dokaz za koji smatra da ima dokaznu vrijednost.

(D) Vijece može izuzeti dokaz ako potreba da se osigura pravicno sudenje uveliko nadmašuje njegovu dokaznu vrijednost.

(E) Vijece može zahtijevati potvrdu autenticnosti dokaznog materijala pribavljenog izvan suda.

(F) Vijece svjedocenje svjedoka može primiti usmeno ili, kad to dopuštaju interesi pravde, u pismenom obliku.

(A) Svaki svjedok ce prije davanja iskaza dati sljedecu svecanu izjavu: "Svecano izjavljujem da cu govoriti istinu, cijelu istinu i ništa drugo osim istine."

(B) Djetetu koje prema mišljenju vijeca ne razumije prirodu svecane izjave može se dozvoliti da svjedoci bez te formalnosti, ako vijece smatra da je ono u dovoljnoj mjeri sposobno da prenese cinjenice koje su mu poznate i da razumije da je dužno govoriti istinu. Presuda, medutim, ne može biti zasnovana samo na takvom svjedocenju.

(C) Svjedok koji nije vještak i koji još nije svjedocio ne može biti prisutan kada drugi svjedok daje iskaz. Medutim, svjedok koji je cuo svjedocenje drugog svjedoka nece samo na osnovu tog razloga biti izuzet od svjedocenja.

(D) Bez obzira na stav (C), na osnovu naloga vijeca, istražitelju zaduženom za istragu neke od strana nece biti onemoguceno da bude pozvan kao svjedok zato što je bio prisutan u sudnici za vrijeme postupka.

(E) Svjedok se može usprotiviti davanju svake izjave koja bi ga mogla inkriminisati. Medutim, vijece može primorati svjedoka da odgovori na pitanje. Svjedocenje dobijeno ovakvom prinudom ne može se upotrijebiti kao dokaz u kasnijem krivicnom postupku protiv svjedoka za bilo koje krivicno djelo osim za davanje lažnog iskaza.

(F) Pretresno vijece vrši kontrolu nad nacinom i redoslijedom ispitivanja svjedoka i izvodenja dokaza da bi se

(i) ispitivanje i izvodenje dokaza ucinilo efikasnim za utvrdivanje istine; i

(ii) izbjeglo nepotrebno trošenje vremena.

(G) Pretresno vijece može odbiti da sasluša svjedoka cije se ime ne nalazi na spisku svjedoka sastavljenom na osnovu pravila 73 bis (C) i 73 ter (C).

(H) (i) Unakrsno ispitivanje mora se ograniciti na predmet glavnog ispitivanja i pitanja koja se ticu vjerodostojnosti svjedoka te, u slucaju da svjedok može dati iskaz relevantan za navode strane koja ga unakrsno ispituje, na predmet tih navoda.

(ii) Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka koji može dati iskaz relevantan za navode strane koja ga unakrsno ispituje, pravni zastupnik mora takvom svjedoku iznijeti prirodu navoda strane koju zastupa a koja je u kontradikciji sa svjedocenjem tog svjedoka.

(iii) Pretresno vijece može po svom nahodenju dopustiti ispitivanje o dodatnim stvarima.

(A) Svaka osoba lišena slobode cije je licno prisustvo u svojstvu svjedoka zatražio Sud privremeno ce biti prebacena u pritvorsku jedinicu Suda, pod uslovom da ta osoba bude vracena u roku koji odreduje Sud.

(B) Nalog za dovodenje izdaje stalni sudija ili pretresno vijece tek pošto utvrdi da su ispunjeni sljedeci uslovi:

(i) prisustvo svjedoka lišenog slobode nije potrebno za bilo koji krivicni postupak koji je u toku na teritoriji države od koje se traži transfer za vrijeme dok je on potreban Sudu;

(ii) transfer svjedoka ne produžava period lišavanja slobode koji je predvidjela država od koje se traži transfer.

(C) Sekretar prenosi nalog za dovodenje nacionalnim vlastima države na cijoj teritoriji, ili pod cijom se nadležnošcu ili kontrolom, nalazi svjedok lišen slobode. Transfer organizuju doticne nacionalne vlasti u saradnji sa zemljom-domacinom i sekretarom.

(D) Sekretar se brine za uredno sprovodenje transfera, ukljucujuci i nadzor nad svjedokom u pritvorskoj jedinici Suda; sekretar mora biti u toku sa svim promjenama do kojih može doci u vezi sa uslovima pritvora koje je propisala zemlja od koje se traži transfer i koji bi mogli uticati na dužinu zadržavanja svjedoka u pritvorskoj jedinici, te mora o tome što je prije moguce obavijestiti nadležnog sudiju ili vijece.

(E) Nakon isteka roka koji je Sud odredio za privremeni transfer, svjedok lišen slobode bice predat vlastima države od koje se traži transfer, osim ukoliko ta država unutar tog roka nije dostavila nalog za oslobadanje svjedoka koji odmah stupa na snagu.

(F) Ako nakon isteka roka koji je odredio Sud prisutnost svjedoka lišenog slobode i dalje bude potrebna, stalni sudija ili vijece može produžiti taj rok pod istim onim uslovima navedenim u stavu (B).

(A) Vijece može, proprio motu ili na zahtjev jedne od strana, upozoriti svjedoka na dužnost da govori istinu i posljedice koje mogu nastupiti ako to ne ucini.

(B) Ako ima cvrste razloge da vjeruje da je svjedok svjesno i namjerno dao lažan iskaz, vijece može

(i) uputiti tužioca da istraži slucaj u svrhu pripreme i podizanja optužnice za davanje lažnog iskaza; ili

(ii) kada kod tužioca, po mišljenju vijeca, postoji sukob interesa u vezi sa predmetnim ponašanjem, uputiti sekretara da imenuje amicum curiae da istraži slucaj i izvijesti vijece da li postoji dovoljno osnova za pokretanje postupka za davanje lažnog iskaza.

(C) Ako vijece smatra da postoji dovoljno osnova za postupak zbog davanja lažnog iskaza protiv neke osobe, vijece može:

(i) u okolnostima opisanim u stavu (B)(i), uputiti tužioca da preduzme krivicno gonjenje u toj stvari; ili

(ii) u okolnostima opisanim u stavu (B)(ii), izdati nalog in loco optužnice i zatim uputiti amicum curiae da preduzme krivicno gonjenje.

(D) Pravila o postupku i dokazima od Cetvrtog do Osmog dijela primjenjuju se, mutatis mutandis, na postupak po ovom pravilu.

(E) Svakoj osobi koja je optužena ili okrivljena za davanje lažnog iskaza bice dodijeljen branilac u skladu s pravilom 45, ako ispunjava kriterije slabog imovinskog stanja koje utvrduje sekretar.

(F) Sudija koji je bio clan pretresnog vijeca kojem je svjedok pristupio ne može suditi na sudenju svjedoku zbog davanja lažnog iskaza.

(G) Maksimalna kazna za davanje lažnog iskaza nakon davanja svecane izjave jeste novcana kazna u iznosu od EUR 100.000 ili kazna zatvora do sedam godina, ili oboje. Sve novcane kazne se uplacuju sekretaru na poseban racun pomenut u pravilu 77(H).

(H) Stavovi od (B) do (E) primjenjuju se, mutatis mutandis, i na osobu koja je svjesno i namjerno iznijela lažne navode u pismenoj izjavi uzetoj u skladu s pravilom 92 bis za koju ta osoba zna ili ima razloga da zna da može biti upotrijebljena kao dokaz u postupku pred Medunarodnim sudom.

(I) Na svaku odluku koju pretresno vijece donese po ovom pravilu može se uložiti žalba. Najava žalbe podnosi se u roku od petnaest dana od dana kad je pobijana odluka zavedena. U slucaju da je odluka izrecena usmeno, molba se podnosi u roku od petnaest dana od dana izricanja usmene odluke, osim:

(i) ako strana koja osporava odluku nije bila prisutna ili zastupana kad je odluka izrecena, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kad strana koja je osporava bude obaviještena o usmenoj odluci; ili

(ii) ako je pretresno vijece naznacilo da ce uslijediti pismena odluka, u kojem slucaju rok pocinje teci od dana kada je zavedena pismena odluka.

Smatrace se da je priznanje koje je optuženi dao dok ga je tužilac ispitivao, pod uslovom da su strogo poštovani zahtjevi iz pravila 63, dato slobodno i dobrovoljno, osim ukoliko se ne dokaže suprotno.

(A) Pretresno vijece može prihvatiti, djelimicno ili u cijelosti, dokaze u obliku pismene izjave svjedoka umjesto usmenog svjedocenja, kad se njima dokazuje nešto drugo, a ne djela i ponašanje optuženog za koje se on tereti u optužnici.

(i) Faktori koji idu u prilog prihvatanju dokaza u obliku pismene izjave ukljucuju, ali nisu ograniceni na okolnosti u kojima taj dokaz:

 

(a) ima kumulativni karakter, jer ce o slicnim cinjenicama usmeno svjedociti, ili su to vec ucinili, drugi svjedoci;

(b) govori o relevantnom istorijskom, politickom ili vojnom kontekstu;

(c) sadrži opštu ili statisticku analizu nacionalne strukture stanovništva u mjestima na koja se odnosi optužnica;

(d) govori o uticaju zlocina na žrtve;

(e) govori o karakteru optuženog; ili

(f) govori o faktorima koje treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

(ii) Faktori koji idu u prilog tome da se dokaz u obliku pismene izjave ne prihvati ukljucuju pitanja da li:

 

(a) opšti interes nalaže da se svjedocenje dâ usmeno;

(b) strana koja se protivi može pokazati da je taj dokaz zbog svog karaktera i izvora nepouzdan, ili da je šteta koju može proizvesti veca od njegove dokazne vrijednosti; ili

(c) postoje drugi faktori zbog kojih je primjereno prisustvovanje svjedoka radi unakrsnog ispitivanja.

(B) Pismena izjava u skladu s ovim pravilom prihvatljiva je ako joj je priložena deklaracija osobe koja daje pismenu izjavu u kojoj stoji da je sadržaj izjave istinit i tacan po njenom najboljem znanju i vjerovanju, i

(i) deklaraciju je ovjerila:

 

(a) osoba ovlaštena da ovjeri takvu deklaraciju u skladu sa zakonima i propisanim postupkom države; ili

(b) ovlašteni službenik kojeg je sekretar Medunarodnog suda imenovao za tu svrhu; i

(ii) osoba koja je ovjerila deklaraciju pismeno je potvrdila:

 

(a) da je davalac izjave stvarno osoba imenovana u doticnoj izjavi;

(b) da je davalac izjave potvrdio da je sadržaj pismene izjave, po njegovom najboljem znanju i vjerovanju, istinit i tacan;

(c) da je davalac izjave obaviješten da se protiv njega može pokrenuti postupak za davanje lažnog iskaza u slucaju da sadržaj pismene izjave nije istinit; i

(d) dan i mjesto deklaracije.

Deklaracija mora biti pridodana pismenoj izjavi predatoj pretresnom vijecu.

(C) Pismena izjava koja nije u obliku propisanom stavom (B) može ipak biti prihvatljiva ukoliko ju je dala osoba koja je u meduvremenu umrla, ili osoba kojoj se više ne može uz svu dužnu revnost uci u trag, ili osoba koja zbog tjelesnog ili duševnog stanja ne može svjedociti usmeno, ako se pretresno vijece:

(i) u to uvjeri ocjenjivanjem vjerovatnoce; i

(ii) na osnovu okolnosti u kojim je izjava dana i zabilježena zakljuci da postoje zadovoljavajuce indicije njene pouzdanosti.

(D) Vijece može uvrstiti u spis transkript iskaza koje je svjedok dao u postupku pred Medunarodnim sudom kojim se dokazuje nešto drugo, a ne djela i ponašanje optuženog.

(E) Osim ako se na osnovu pravila 127 ili nekim nalogom ne odredi drugacije, strana koja želi uvrstiti pismenu izjavu ili transkript o tome mora obavijestiti suprotnu stranu najmanje cetrnaest dana ranije, a suprotna strana se tome može usprotiviti u roku od sedam dana. Pretresno vijece ce, nakon što sasluša strane, odluciti da li ce, u cijelosti ili djelimicno, prihvatiti izjavu ili transkript, i da li ce tražiti prisustvo svjedoka radi unakrsnog ispitivanja.

(A) Dokazi o dosljednom nacinu ponašanja relevantnom za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava obuhvacena Statutom mogu biti prihvaceni u interesu pravde.

(B) Tužilac ce u skladu s pravilom 66 odbrani objelodaniti radnje koje ukazuju na takav nacin ponašanja.

(A) Pretresno vijece nece tražiti dokazivanje opštepoznatih cinjenica nego ce ih formalno primiti na znanje.

(B) Na zahtjev jedne od strana ili proprio motu pretresno vijece može, nakon što je saslušalo strane, odluciti da formalno primi na znanje cinjenice o kojima je presudeno ili pismeni dokazni materijal iz drugih postupaka pred Medunarodnim sudom koji se odnose na pitanja od važnosti za tekuce sudenje.

(A) Potpuna izjava svakog vještaka kojeg poziva strana u postupku objelodanjuje se unutar roka koji postavi pretresno vijece ili pretpretresni sudija.

(B) U roku od trideset dana od objelodanjivanja izjave vještaka, ili u roku koji odredi pretresno vijece ili pretpretresni sudija, suprotna strana ce dostaviti službenu obavijest o tome da li :

(i) prihvata izjavu vještaka; ili

(ii) vještaka želi unakrsno ispitati; i

(iii) da li osporava kvalifikovanost svjedoka kao vještaka ili relevantnost cijelog izvještaja ili nekog njegovog dijela, navodeci koje dijelove izvještaja osporava.

(C) Ako suprotna strana prihvati izjavu vještaka, tu izjavu pretresno vijece može uvrstiti u dokazni materijal, a da se svjedok ne pozove da licno svjedoci.

Pravilo 94 ter
[briše se]

Pravilo 95
Izuzimanje odredenih dokaza

Dokazi pribavljeni metodama koje bacaju ozbiljnu sumnju na njihovu vjerodostojnost, ili je njihovo prihvatanje u suprotnosti s integritetom postupka ili bi ga ozbiljno narušilo, nisu prihvatljivi.

U slucajevima seksualnog delikta:

(i) nece se tražiti dodatno potkrepljivanje svjedocenja žrtve;

(ii) pristanak se ne može upotrijebiti kao odbrana ako je žrtva

 

(a) bila izložena nasilju, prisili, lišavanju slobode ili psihickom pritisku, ili joj se istim prijetilo, ili je imala razloga da se boji istog, ili

(b) razumno vjerovala da bi, ako se ona ne povinuje, neko drugi mogao biti tome izložen, ili bi mu se moglo prijetiti ili ga zastrašivati;

(iii) prije nego što se prihvate dokazi o pristanku žrtve, optuženi mora uvjeriti pretresno vijece in camera da su ti dokazi relevantni i vjerodostojni;

(iv) ranije seksualno ponašanje žrtve ne prihvata se kao dokaz u postupku.

Sva komunikacija izmedu advokata i klijenta se smatra privilegovanom i zato nije podložna objelodanjivanju na sudenju, osim u sljedecim slucajevima:

(i) ako klijent pristane na takvo objelodanjivanje;

(ii) ako je klijent dobrovoljno objelodanio sadržaj komunikacije trecoj osobi i ta treca osoba onda svjedoci o tom objelodanjivanju.

Pretresno vijece može izdati nalog bilo kojoj od strana da izvede dodatne dokaze. Ono može proprio motu pozvati svjedoke i naložiti da oni budu prisutni.

Cetvrto poglavlje: Presuda

(A) Optuženi može podnijeti prijedlog za donošenje oslobadajuce presude za jedno ili više krivicnih djela za koja se tereti u optužnici u roku od sedam dana od završetka izvodenja dokaza optužbe, ali u svakom slucaju prije pocetka izvodenja dokaza odbrane predvidenog pravilom 85 (A)(ii).

(B) Pretresno vijece ce donijeti oslobadajucu presudu na prijedlog optuženog ili proprio motu ako zakljuci da nema dovoljno dokaza da bi ga osudilo po toj optužbi odnosno optužbama.

(A) Presuda se izrice javno, na dan o kojem su strane i zastupnici prethodno obaviješteni i imaju pravo da budu prisutni, uzevši u obzir odredbe pravila 102 (B).

(B) Ukoliko pretresno vijece optuženog proglasi krivim za neko krivicno djelo, i iz dokaza zakljuci da je s tim zlocinom bilo povezano protivzakonito oduzimanje imovine od strane optuženog, ono ce o tome u svojoj presudi donijeti poseban zakljucak. Pretresno vijece može naložiti restituciju predvidenu pravilom 105.

(C) Presuda se donosi vecinom glasova sudija. Presudu prati ili joj što je moguce prije slijedi pismeno obrazloženje kojem se mogu dodati izdvojena ili suprotna mišljenja.

(D) Jedan primjerak presude i mišljenja sudija urucice se što je prije moguce optuženom, ukoliko je u pritvoru, i to na jeziku koji razumije. Primjerci presude i mišljenja na tom jeziku i na jeziku na kojem su doneseni takode ce se uruciti zastupniku optuženog što je prije moguce.

(A) Ukoliko stav (B) ne predvida drugacije, u slucaju donošenja oslobadajuce presude ili usvajanja prigovora na nadležnost, optuženi ce odmah biti pušten na slobodu.

(B) Ako prilikom izricanja presude tužilac na javnom pretresu obavijesti pretresno vijece da namjerava podnijeti najavu žalbe u skladu s pravilom 108, pretresno vijece može, na zahtjev tužioca i nakon što je saslušalo strane, po svom nahodenju izdati nalog za nastavljanje pritvora optuženog dok se ne presudi o žalbi.

Peto poglavlje: Kazne

(A) Ako pretresno vijece optuženog proglasi krivim nakon potvrdnog izjašnjavanja o krivici, tužilac i odbrana mogu podastrijeti sve relevantne informacije koje mogu pomoci pretresnom vijecu prilikom odmjeravanja odgovarajuce kazne.

(B) Presuda se izrice javno i u prisustvu osudenog, osim ako pravilom 102(B) nije predvideno drugacije.

(A) Osoba proglašena krivom može biti osudena na kaznu zatvora, ukljucujuci i doživotnu kaznu zatvora.

(B) Prilikom odredivanja kazne pretresno vijece uzima u obzir faktore spomenute u clanu 24(2) Statuta, kao i faktore kao što su:

(i) sve otežavajuce okolnosti;

(ii) sve olakšavajuce okolnosti, ukljucujuci i znacajnu saradnju osudenog s tužiocem prije ili poslije izricanja presude;

(iii) opšta praksa izricanja zatvorskih kazni na sudovima bivše Jugoslavije;

(iv) koliko je osudeni izdržao od bilo koje kazne koju je sud bilo koje države izrekao za isto djelo, kao što je spomenuto u clanu 10(3) Statuta.

(C) Osudenom ce se uracunati eventualno vrijeme koje je proveo u pritvoru cekajuci na predaju Medunarodnom sudu ili cekajuci na sudenje ili žalbeni postupak.

(A) Kazna pocinje da tece od dana kad je proglašena. Medutim, cim se preda najava žalbe, izvršenje presude se od tog trenutka odgada dok se ne donese odluka po žalbi, a osudeni u meduvremenu ostaje u pritvoru u skladu s pravilom 64.

(B) Ako je na osnovu ranije odluke pretresnog vijeca osudeni bio pušten na slobodu, ili se iz bilo kojeg drugog razloga nalazi na slobodi i nije prisutan prilikom izricanja presude, pretresno vijece ce izdati nalog za njegovo hapšenje. Prilikom hapšenja bice obaviješten o presudi i kazni i uslijedice postupak predviden pravilom 103.

(A) Kazna se izdržava u državi koju odredi predsjednik Suda s popisa država koje su pokazale spremnost da prihvate osudene osobe.

(B) Transfer osudenog u tu državu provodi se što je moguce prije nakon isteka roka za žalbu.

(C) Sve dok se ne privede kraju organizovanje transfera u državu gdje ce izdržavati kaznu, osudeni ostaje u pritvoru Medunarodnog suda.

Sve kazne zatvora nadzire Sud ili tijelo koje on odredi.

(A) Nakon izricanja osudujuce presude koja sadrži i specificni nalaz predviden stavom 98ter(B), pretresno vijece mora na zahtjev tužioca, ili može proprio motu, održati poseban pretres da bi donijelo odluku o pitanju restitucije imovine ili imovinske koristi od nje, a u meduvremenu može naložiti sprovodenje privremenih mjera za ocuvanje i zaštitu te imovine ili imovinske koristi koje smatra odgovarajucim.

(B) Ova odluka može se proširiti i na imovinu ili imovinsku korist cak i ako se ona nalazi u rukama trecih osoba koje inace nisu povezane sa zlocinom za koji je osudeni proglašen krivim.

(C) Takve trece osobe bice pozvane pred pretresno vijece i imace priliku da dokažu da imaju pravo na imovinu ili imovinsku korist.

(D) U slucaju da je pretresno vijece u stanju da utvrdi pravog vlasnika na osnovu procjene vjerovatnoce, naložice restituciju ili imovine ili imovinske koristi ili izdati neki drugi nalog koji smatra primjerenim.

(E) U slucaju da pretresno vijece nije u stanju da utvrdi vlasništvo, obavijestice nadležne nacionalne vlasti i zatražice od njih da to utvrde.

(F) Nakon što primi obavještenje od nacionalnih vlasti da je došlo do utvrdivanja vlasništva, pretresno vijece ce naložiti restituciju ili imovine ili imovinske koristi ili izdati neki drugi nalog koji smatra primjerenim.

(G) Sekretar prosljeduje nadležnim nacionalnim vlastima sve sudske pozive, naloge i zahtjeve koje pretresno vijece izda u skladu sa stavovima (C), (D), (E) i (F).

(A) Nadležnim vlastima država kojih se to tice sekretar prosljeduje presudu koja optuženog proglašava krivim za krivicno djelo kojim je žrtvi nanesena šteta.

(B) Žrtva ili osobe koje putem žrtve potražuju nadoknadu mogu u skladu s relevantnim nacionalnim zakonima pred nacionalnim sudom ili drugim nadležnim tijelom pokrenuti postupak za naknadu štete.

(C) U svrhu zahtjeva postavljenog prema stavu (B), presuda Suda je konacna i obavezujuca u odnosu na krivicnu odgovornost osudenog za tu štetu.

 

Pravila o postupku i dokazima kojima se reguliše postupak pred pretresnim vijecima primjenjuju se mutatis mutandis i na postupak pred Žalbenim vijecem.

Strana koja želi da uloži žalbu na presudu mora u roku od trideset dana od dana izricanja presude podnijeti najavu žalbe u kojoj ce navesti žalbene osnove. Žalilac takode treba navesti nalog, odluku ili rješenje koje osporava, kao i tacan datum zavodenja odnosno stranicu transkripta, te suštinu grešaka za koje tvrdi da su ucinjene i pravni lijek koji traži. Žalbeno vijece može, ako mu se podneskom pokaže valjani razlog, odobriti izmjenu žalbenih osnova.

(A) Država na koju direktno utice interlokutorna odluka pretresnog vijeca može u roku od petnaest dana od dana donošenja odluke podnijeti zahtjev za njeno preispitivanje od strane Žalbenog vijeca ukoliko se ta odluka bavi pitanjima od opšteg znacaja koja se odnose na ovlasti Suda.

(B) Žalbeno vijece mora saslušati stranu na ciji je zahtjev pretresno vijece izdalo pobijanu odluku. Druga strana može biti saslušana ako Žalbeno vijece smatra da je to u interesu pravde.

(C) Žalbeno vijece može u bilo kojem trenutku suspendovati izvršenje pobijane odluke.

(D) Pravilo 116 bis primjenjuje se mutatis mutandis.

Žalbeni spis se sastoji od spisa prvostepenog postupka ovjerenog od strane sekretara.

Sekretar ce pripremiti dovoljan broj kopija žalbenog spisa za potrebe sudija Žalbenog vijeca i strana.

Žalbeni podnesak u kojem se iznose svi argumenti i pravni izvori mora se dostaviti u roku od sedamdesetpet dana od podnošenja najave žalbe iz pravila 108.

Podnesak respondenta s argumentima i pravnim izvorima mora se dostaviti u roku od cetrdeset dana od podnošenja žalbenog podneska.

Žalilac može da podnese repliku na podnesak respondenta u roku od petnaest dana od prijema podneska respondenta.

Nakon isteka rokova za dostavu podnesaka predvidenih pravilima 111, 112 i 113, Žalbeno vijece zakazuje datum pretresa, o cemu sekretar obavještava strane.

(A) Strana može podneskom zatražiti da pred Žalbenim vijecem izvede dodatne dokaze. U tom podnesku valja tacno navesti na koji se cinjenicni zakljucak pretresnog vijeca dodatni dokazi odnose, te se on mora uruciti drugoj strani i dostaviti sekretaru najkasnije 75 dana od datuma presude, osim ako se pokaže valjan razlog za produženje tog roka. Svaka strana koje se zahtjev tice može u sklopu replike izvoditi dokaze.

(B) Ako Žalbeno vijece konstatuje da dodatni dokazi nisu bili dostupni u vrijeme sudenja, te da su relevantni i pouzdani, donijece sud o tome da li su oni mogli biti odlucujuci faktor za donošenje odluke u prvostepenom postupku. Ako su to mogli biti, Žalbeno vijece ce razmotriti te dodatne dokaze, kao i dokaze izvedene u sklopu postupka pobijanja, ako je takvih bilo, zajedno sa dokazima koji su vec u spisu, i donijeti konacnu presudu u skladu sa pravilom 117.

(C) Žalbeno vijece može o zahtjevu presuditi prije ili tokom žalbenog pretresa. Pri tom može, ali ne mora saslušati strane.

(D) Ako u žalbenom postupku ucestvuje više žalilaca, dodatni dokazi koji su uvršteni na zahtjev jednog od njih uzece se u obzir, ako su relevantni, i u razmatranju predmeta drugih žalilaca.

Pravilo 116
[briše se]

Pravilo 116 bis
Ubrzani žalbeni postupak

(A) Žalba na osnovu pravila 72 ili pravila 73, ili žalba na odluku donesenu na osnovu pravila 54 bis, pravila 65, pravila 77 ili pravila 91, razmatra se ubrzano na osnovu zapisnika pretresnog vijeca. Takve žalbe mogu se riješiti u potpunosti na osnovu pismenih podnesaka.

(B) Na ovakve žalbene postupke ne primjenjuju se pravila od 109 do 114.

(C) Nakon savjetovanja sa clanovima Žalbenog vijeca, predsjednik može odluciti da se ne primjenjuje pravilo 117(D).

(A) Žalbeno vijece izrice presudu na osnovu žalbenog spisa i dodatnih dokaza koji su pred njim izvedeni.

(B) Presuda se donosi vecinom glasova sudija. Presudu prati ili joj što je moguce prije slijedi pismeno obrazloženje kojem se mogu pridodati izdvojena ili razlicita mišljenja.

(C) Žalbeno vijece može pod odgovarajucim okolnostima naložiti da se optuženom ponovno sudi u skladu s pravom.

(D) Presuda se izrice javno, na dan o kojem su strane i zastupnici prethodno obaviješteni i imaju pravo da budu prisutni.

(A) Kazna koju izrekne Žalbeno vijece izvršava se odmah.

(B) U slucaju da optuženi nije prisutan kad treba da se izrekne presuda, bilo da je bio osloboden po svim tackama optužnice ili kao rezultat naloga izdatog u skladu s pravilom 65 ili iz bilo kojeg drugog razloga, Žalbeno vijece može izreci svoju presudu i u odsustvu optuženog te ce, ako ne izrekne oslobadajucu presudu, naložiti njegovo hapšenje ili predaju Sudu.

Osmi dio
POSTUPAK PREISPITIVANJA

Pravilo 119
Zahtjev za reviziju

(A) U slucaju da se otkrije nova cinjenica koja nije bila poznata strani koja podnosi zahtjev u vrijeme postupka pred pretresnim vijecem ili Žalbenim vijecem, i koja ni uz dužnu revnost nije mogla biti otkrivena, odbrana ili, unutar roka od godinu dana nakon izricanja pravomocne presude, tužilac, mogu tom vijecu podnijeti zahtjev za preispitivanje presude. Ako u trenutku podnošenja zahtjeva za reviziju neki od sudija iz prvog sastava vijeca nisu više sudije Medunarodnog suda, predsjednik ce na njihovo mjesto imenovati drugog sudiju ili sudije.

(B) Odgovor na zahtjev za reviziju podnosi se u roku od cetrdeset dana od podnošenja zahtjeva.

(C) Replika se podnosi u roku od petnaest dana od podnošenja odgovora.

Ako se vecina sudija vijeca konstituisanog po pravilu 119 slaže da je nova cinjenica, da je bila dokazana, mogla biti odlucujuci faktor prilikom donošenja odluke, vijece ce preispitati presudu i, nakon što sasluša strane, izreci novu presudu.

Na presudu pretresnog vijeca o preispitivanju može se uložiti žalba u skladu s odredbama Sedmog dijela.

Ako se presuda koja treba da se preispita nalazi u žalbenom postupku u vrijeme kad je podnesen zahtjev za preispitivanje, Žalbeno vijece može vratiti predmet pretresnom vijecu kako bi ono odlucilo o tom zahtjevu.

Deveti dio
POMILOVANJE I UBLAŽAVANJE KAZNE

Pravilo 123
Obavještenje država

Ako prema zakonima države u kojoj osudeni izdržava kaznu zatvora on ima pravo na pomilovanje ili ublažavanje kazne, ta ce država u skladu sa clanom 28 Statuta o tom pravu obavijestiti Sud.

Na osnovu ovog obavještenja predsjednik, posavjetovavši se sa stalnim sudijama, odlucuje da li su pomilovanje ili ublažavanje kazne primjereni.

Prilikom utvrdivanja da li su pomilovanje ili ublažavanje kazne primjereni, predsjednik izmedu ostalog uzima u obzir težinu krivicnog djela ili krivicnih djela za koje je zatvorenik osuden, postupak prema zatvorenicima u slicnoj situaciji, u kolikoj mjeri je zatvorenik pokazao da se rehabilitovao, kao i svaku znacajnu saradnju zatvorenika s tužiocem.

Deseti dio
VRIJEME

Pravilo 126
Opšte odredbe

(A) Kada je predvideno da rok za preduzimanje neke radnje propisan ovim Pravilnikom ili koji proizlazi iz ovog Pravilnika pocinje teci od nekog dogadaja, taj rok pocinje teci od datuma tog dogadaja.

(B) Ako rok propisan Pravilnikom ili odreden od strane vijeca istice na dan kad Sekretarijat ne zaprima dokumente, taj rok se produžuje do prvog sljedeceg dana kad Sekretarijat zaprima dokumente.

Osim ukoliko vijece generalno ili u konkretnom slucaju ne naloži drugacije, eventualni odgovor na podnesak jedne od strana mora se podnijeti unutar cetrnaest dana od dana kad je podnesak zaveden. Eventualna replika na odgovor mora se podnijeti unutar sedam dana od dana kad je odgovor zaveden, uz dopuštenje odgovarajuceg vijeca.

(A) Osim kao što je propisano stavom (C), pretresno vijece može nakon što su mu podneskom izneseni dovoljni razlozi

(i) produžiti ili skratiti svaki rok propisan ovim Pravilnikom ili koji proizlazi iz ovog Pravilnika;

(ii) priznati kao valjanu svaku radnju poduzetu nakon isteka tako propisanog roka pod onim eventualnim uslovima koji se smatraju pravednim, i bez obzira na to da li je taj rok vec istekao.

(B) Žalbeno vijece ili troclano žalbeno vijece mogu, u vezi sa svakim korakom koji mora da se poduzme u vezi sa žalbom ili molbom za dozvolu za ulaganja žalbe, primijeniti slicna ovlaštenja dodijeljena stavom (A), i to na slican nacin i pod istim uslovima koji su tamo propisani.

(C) Ovo pravilo se ne primjenjuje na rokove propisane pravilima 40 bis i 90 bis.